Imao sam prilike dva puta oploviti grcko Jonsko more: jednom u srpnju, drugi put u kolovozu. Koje li razlike!

Dok su u srpnju uvale i lucice (jer marina u Grckoj gotovo da i nema) bile sasvim podnosljivo popunjene, a sastav nauticara bio je sarolik - culi su se razni evropski jezici, a brodovi su vijali razne zastave, u kolovozu, u toku famoznog talijanskog FERAGOSTA, sve je bilo poplavljeno i preplavljeno Talijanima!

Glasni i preglasni, uvijek neumorni u dovikivanju, uvijek s upaljenim i glasno podesenim VHF radiostanicama, uvijek s generatorima za struju u pogonu, koji ne samo da besmisleno rondaju kada bi svi okolni ''normalni'' nauticari zeljeli u miru pocinuti, vec i dime i smrde, ravno u kokpit susjeda...

No, ako su to njihove nacionalne osobine, koje bi dobronamjerni komentator (sto ja nikako ne mogu biti poslije svih iskustava s njima), mogao nazvati ''viskom juznjackog temperamenta'',. sto reci na njihov apsolutni manjak bilo kakvih nautickih znanja, osim nabijanja gascine vani, na moru, kada svojim prevelikim motornim jahtama, jureci kraj nas ''bijedno sporih jedrilicara'' na sto manjem razmaku, pokusavaju da nas potope valovima koje u jurnjavi stvaraju!

No, ulaskom u luku ili dolaskom na sidriste, pocinju problemi kojima naprosto nisu dorasli, uza sve svoje stotine konjskih snaga, sav sjaj i visoki Fly-bridge...

Sve pocinje dovikivanjem s Talijanima koji vec jesu na vezu... prste savjeti... gestikuliranja... kazaliste u kojem sudjeluju svi clanovi svih talijanskih posada u blizini.

Svatko, naravno, ima svoje originalno misljenje sto bi trebalo ciniti da se akcija ''PRISTAJANJE'' uspjesno i pobjedonosno zavrsi. Badava je situacija potpuno jednostavna: vjetra ili struje koji bi zanosili brod nema, mjesto na obali postoji; treba naprosto na dovoljnoj udaljenosti spustiti sidro (pazeci protom na smjer sidrenjaka susjeda da bi se izbjeglo krizanje sidara) i laganim gasom krmom prici obali, dobaciti konope...

Stvari se, medutim, odvijaju po ''talijanskom scenariju''. Jahta koja bi zeljela pristati na slobodno mjesto, prvo se vrti amo-tamo (naravno, uvijek s velikim gasom, trzajuci se naprijed - natrag ''sto dinamicnije''). Svi Talijani na okolnim jahtama ili na obali sudjeluju u happeningu, dajuci upute, pruzajuci ruke ili caklje da uhvate dobaceni konop i sl.

Na samoj jahti, svi su se ustrcali. Sam ponosni vlasnik, visoko na Fly-bridgeu, drlja po komandama - potpuno nesuvislo, naravno, dok sin ili supruga na pramcu treba u danom casu spustiti sidro. Ostali ili trce amo - tamo ili se guraju oko ''sidrasa'', gledajuci preko njegova ramena kuda ce sidro pasti i sto ce se dogoditi...

Uguravanje

Nakon nekoliko neuspjelih pokusaja, sidro je konacno spusteno, naravno - na krivo mjesto, tako da se sidrenjak kriza barem sa 1 - 2 susjedna sidrenjaka. Vlasnici tih susjednih jahti bijesno gestikuliraju, no našeg junaka to prividno ne dira. On otpuhuje dimove svoje cigare (koju je zapalio samo za ovu predstavu - inace pusi obicne cigarete), i nehajno gleda prema obali. No, tu je gospoda vlasnica - najcesce ruzno, debelo stvorenje u smjelom dvodijelnom ruzicastom kupacem kostimu, lajavo do zla boga, koja se upusta u svadu sa susjedima koji se usuduju protestirati. Ostali gledaoci se takoder ukljucuju, priklanjajuci se cas jednoj a cas drugoj strani u sporu...

Ako je protest usidrenih jahtera ipak prejak, vlasnik nase jahte ''popusta'', prezirno otresajuci pepeo svoje cigare ''po onima dolje'' i sprema se ponoviti cijeli proces sidrenja. Pri tome, naravno, iscupa nekoliko susjednih sidara svojim sidrom a ako je luka manja i prekrcana, po mogucnosti nabije par plovila s druge strane, tek onako, malo - da se vidi tko je ovdje gazda... Stvar, dakle, postaje zaista interesantna i nema promatraca koji ostaje ravnodusan...

''Nas'' jahter , nakon par nesuvislih pirueta svojim plovilom, konacno zauzima ''borbeni polozaj'', pramcem prema van, krmom prema obali, i sidro moze biti spusteno na svoj definitivni polozaj... naravno - jos gori nego prvi put, ali sada vise nitko ne protestira, svima je sve jasno (osim samom nasem jahteru i njegovoj posadi), i zele da se ova nauticka tragedija u nekoliko cinova, konacno dovede do raspleta i kraja...

Sidro je spusteno, jahta se je ugurala na svoje mjesto, na susjednim brodovima svi su je rukama i nogama, odguravali sto dalje od svojih plovila, da bi grebanje i ostale sitne kozmeticke stete bile sto manje...

Nakon barem polusatnog petljanja s konopima, jahta je i privezana. Naravno - preblizu obali, da bi njeni nespretni, debeli korisnici lako i bez iskakanja mogli doseci obalu. Pošto se nitko nije sjetio u meduvremenu dotegnuti sidrenjak, koji mlohavo visi s pramca, vec prvi prolaz nekog veceg plovila - najvjerojatnije i opet Talijana, nabit ce jahtu - ''ne, naseg jahtera'' u betonski molo i odbiti malo plastike sa krme... No - to su vec sitnice na koje se nitko ne ce osvrtati.

U nastavku programa slijedi: paljenje strujnog generatora (leda u frizideru uvijek mora biti, to je u nautici apsolutno najvaznije), paljenje radija (muzika) ili VHF radio stanice (sistanje i nesuvisli razgovori), tako da od eventualne tisine posade susjednih brodova ne bi pale u depresiju...

Dolaskom slijedece talijanske jahte, cijeli show se ponavlja, uvijek s novim atraktivnim umjetnickim detaljima. Jedino je dernjava ista.

Do veceri sve je gotovo. Svi Talijani su uplovili, posvadali se ali i pomirili, nadovikivali se s broda na brod i sada se dogada najvazniji dio plovidbe: odlazak na veceru!

Malobrojni susjedi - netalijani, koji ce skromno povecerati na svojim plovilima, mogu malo odahnuti; prividan mir (ako se izuzmu generatori i radiostanice koje su ostavljene da rade...) zavladati ce rivom - ali ne za dugo: slijedi povratak s vecera, iz raznih taverni, ponocno dovikivanje s broda na brod, zatim odlazak jedni drugima jos na posljednje pice prije spavanje, t.zv. ''casicu razgovora'', od cega nitko u susjedstvu ni oka nece moci stisnuti. Nakon prve, druge i daljnje casice, pocinje kihotanje i drugi znakovi zaista dobrog raspolozenja, pa tome treba dodati i malo muzike, zbog atmosfere... Mladim clanovima jahterskih obitelji sve je to pomalo dosadno, ako nisu otisli u disko, onda se zasigurno vozikaju rivom amo tamo na ''Rent a bike'' motociklima koje su jos popodne iznajmili...

Negdje pred zoru, kad prve ptice pjevice zapocinju svoj jutarnji poj, uvalom ili lucicom konacno zavlada mir... Slomljene umorom, ali i obilnim vecerama i picem, posade talijanskih brodova konacno, jedna za drugom padaju u san... Mir preplavljuje cijelo mjesto ili sidrište... mir koji ce potrajati sve do podneva, kad ce se svi probuditi da bi nastavili sa svojom predstavom, pravom talijanskom operom, koju ce tek neupuceni nazivati - nautikom.