Gordon D. Rowley ADENIUM I PACHYPODIUM The Adenium and Pachypodium Handbook, Published by the British Cactus and succulent Society, Batley 1983. Predgovor U posleratnim godinama je u neobi~noj meri porasla popularnost sukulentnog rastinja. Generacija sakuplj~a se po~ela baviti rastinjem na koje se ranije niko nije obazirao, po{to je bilo vrlo malo poznato. Doba kada je bila potrebna samo jedna op{ta zbirka najpoznatijih tipova sukulentnih biljaka ve} je davno minulo. U me|uvremenu je otkriveno vi{e novih nalazi{ta, a pristupa~nost novih le`i{ta u J. Americi, tropskoj i I. Africi, Madagaskaru i drugim dalekim krajevima koje je ve} ne{to ranije zauvek preplavila civilizacija koja se {irila. Priliv novih nalaza se po~etkom vazdu{ne dopreme pretvorio u pravu poplavu. Za poznavanje bogatstva Madagaskara je zaslu`an pre svega prof. Rauh kao i istra`iva~i P. R. O. Bally, John Lavranos, Frank Horwood, Len Newton i dr. koji su objavili tako|e neslu}eno mno{tvo noviteta. Mnoge od tih biljaka se samo sa te{ko}ama odr`avaju u zbirkama, a i na nalazi{tima brzo iz~ezavaju te predstavljaju goru}i problem za o~uvanje. Budu}i da u zbirkama i dalje dominiraju kaktusi, dru{tva kao Suculent Plant Club pod vo|estvom African Succulent Plant Society udru`uju one koji `ele da se bave sukulentima, ali van oblasti svepro`imaju}ih kaktaceja. Po~ela se razlikovati potpuno nova grupa sukulenata - kandiliformnih, koje su tra`ene zbog svojih neobi~nih oblika, masivnih stabala sa ~esto neprimereno tankim lisnim izdancima. U bogatstvu razli~itih radova koji se nude kaktusarskoj javnosti, rod Pachypodium zaslu`uje posebnu pa`nju po{to je vanredno privla~an. Biljke imaju stra{an bodljikav izgled kaktusa, a pri tom nisu u srodstvu sa tim stanovnicima Novog Sveta. Imaju krunu od listova koji opadaju, ponekad i ne opadaju zavisno od toga kako je biljka gajena. Mnogi formiraju lepe `ute, crvene ili bele cvetove pa su cenjeni i iz tog razloga. I premda se to ne vidi na prvi pogled, pahipodijumi se ne neguju te{ko. Oni drvoliki sasvim se pona{aju kao katusi ako im obezbedimo svetlost i toplotu tokom cele godine. Neki su upravo kao predodre|eni za sobne biljke, a Pachippodium Lameri je ve} tako ra{iren da ga ima u svim cve}arama u Engleskoj. Bili su tako|e odgajeni i razmno`eni kultivari i neke nove forme. Adenium, najbli`i srodnik roda Pachypodium, je jedan od daljih sukulentnih rodova porodice Apocynaceae. Nedostaje mu trnje, ali to je nadokna|eno divnim cvetovima u nijansama crvene boje. U onim delovima Afrike gde `ivi poznat je kao: Sabska zvezda, la`na azaleja, impala ljiljan. Tamo se ~esto gaje na prozorskim daskama. Po svojim lepim cvetovima i jedinstvenom obliku stabla, oba roda su postala simboli Madagaskara i Afrike. Do sada se nije pojavila neka zajedni~ka publikacija koja bi se posvetila isklju~ivo sukulentima porodice Apocynaceae iako postoje brojni razasuti podaci u literaturi, posebno nema~koj i francuskoj. Autor ove publikacije je imao sre}u da je oba roda mogao prou~iti na njihovim stani{tima u J. Africi, ili je video ve}inu vrsta u zbirkama. Tako je ovaj priru~nik napisan kako sa gledi{ta botani~ara, tako i sakuplja~a i odgajiva~a. Sakupio je i prosejao one najlep{e od pismenih zabele{ki, a sve to je za~injeno popisom li~nih uspeha i neuspeha pri aklimatizaciji i razmno`avanju ovih zagonetnih i katkad o~aravaju}ih ~uda prirode. Me|u onima koji zaslu`uju moju zahvalnost za pomo} prilikom prikupljanja materijala i kontrole teksta, posebno `elim da istaknem Johna Lavranosa, zbog znanja i iskustva o tim biljkama kojim dosad niko u njihovoj domovini nije ovladao. Ljubazno mi je pregledao mape nalazi{ta, a priprema i novu reviziju roda Adenium, gde razlikuje 4 vrste, mada ja ovde zastupam ne{to {ire stanovi{te, da naime postoji samo jedna jedina polimorfna vrsta podeljena u 6 podvrsta. Tako|e sam zahvalan Dr. K. V. Mortimeru koji tako|e pi{e knjigu na istu temu i koji mi je kriti~ki pregledao rukopis. Reading, 1983. Gordon D. Rowley Porodica APOCYNACEAE Adenium i pahipodium su predstavnici botani~ke porodice Apocynaceae (Heywood, 1978.) i bi}e najbolje da zapo~nemo sa njihovim znacima za razlikovanje. Apocynaceae obuhvataju oko 180 rodova i oko 1500 vrsta, npr. tropskog drve}a, `bunova, poviju{a i lijana sa nepravilnim listovima, koji lu~e obi~no otrovan beli~asti lateks iz svih delova tela i tako se nesumnjivo brane od `ivotinja biljojeda. Iako je sredi{te njihovog areala u tropskoj oblasti, porodica je ra{irena i do hladnijih oblasti, a nekoliko najotpornijih raste i na britanskim ostrvima (kao i sred. Evropi). To je njima srodna Vinca minor poznata kao uvek zelena, puzava biljka sa lepim plavim cvetovima, nekad kori{}ena za pletenje zimskih venaca i za medicinske svrhe (u starom veku protiv upornih proliva i kod zubobolje) - u sada{njosti pak kao sredstvo za sni`enje krvnog pritiska, a u prvom redu za izolaciju alkaloida koji se koriste kao citostatici. Zna~ajno je to da u sev. Evropi te{ko daje seme, verovatno stoga {to nedostaje oplo|iva~ koji bi savladao slo`eni cvetni mehanizam ove porodice. Nekoliko lepih vrsta ima ba{tovansku vrednost zbog svojih cvetova, npr. Allamanda je poviju{a koja se gaji u staklenicima, `bunasti Nerium (Oleander) se gaji u vrtovima ju`ne Evrope gde nema mrazeva. Nerium je srodan rodu Adenium, a koristi se i kao podloga za re|e vrste ovoga roda. Mnogo rodova porodice Apocynaceae je kori{}eno ekonomski, posebno kao izvor raznih alkaloida, ili drugih proizvoda sadr`anih u sokovima. Primer za takvu upotrebu je Rauwolfia serpentina i Catharanthus roseus (lekovite biljke). Pored ve} pomenuta dva roda, kojima se bavi ova knji`ica, u ovu porodicu spada i tre}i - Plumeria koji je uveden u poznatom Jakobsenovom leksikonu (1977.) kao pogodan za zbirke sukulenata. Sve zavisi od toga kako defini{emo sukulentnost - a ovde ne postoji nikakav "apsolutni" znak za razlikovanje. Plumeria je poznata kao Frangipani grmi} ukra{en svojim lepim cvetovima. Ima isti broj hromozoma kao i Pahipodium i stoga je sa njim u vrlo bliskom srodstvu. Porodica je naime podeljena u 2 podporodice - Plumeria spada u Plumeroidae sa manje specijalizovanom cvetnom gra|om, a Pahipodijum sa Adenijumom spada u rod/familiju Apocynoidae sa slo`enijom cvetnom strukturom. Oznake koje karakteri{u porodicu Apocynaceae, nalaze se u cvetovima i plodovima (Church, 1908.). Potpuna analiza cveta Adeniuma je prikazana na tablici. Svi delovi cveta su petozna~ni s izuzetkom plodnika redukovanog na 2 koji su slobodni sve do vrha gde se spajaju u normalni tu~ak koji se zavr{ava neobi~nom kru`nom glavicom (clavuncula) koja obuhvata pet {ipova. Posle oplodnje cvetni delovi se osu{e i opadnu, dva plodnika se pove}aju i formiraju par mesinica sli~nih kravljim rogovima punih semenki sa meko dlakavim }ubama. Nemam nameru da zastranjujem duboko u botani~ke pojedinosti, ali uzgajiva~ svakako prepoznaje sli~nost sa duplim mesinicama kod Stapelije (asclepiedaceae) - a ta porodica je zaista vrlo srodna sa por. Apocynaceae i ima jo{ neobi~niju strukturu cvetova koji se oplo|uju pomo}u muva. Za nebotani~ara je najva`nije da zna da se obe porodice sa ovakvim cvetovima te{ko oplo|uju. O tome kasnije ne{to vi{e. Sukulentni predstavnici Dva roda se razlikuju od ostalih apocinaceja time {to su adaptirani na pre`ivljavanje uz visoku toplotu i su{u uz pomo} unutra{njih rezervi vode, ali i pomo}u daljih zna~ajki koje ozna~avamo kao znake ksenomorfije, tj. obele`ja koja poma`u da se smanji isparavanje (Rowley, 1978.). Upravo ova dva roda koji su predmet ove publikacije, jesu za skuplja~e najinteresantniji i ~ine malu ali vrlo privla~nu grupu. P a c h y p o d i u m zna~i "debela noga" a to slikovito opisuje najtipi~nije obele`je svih ovde sakupljenih biljaka: debelo stablo nema ni izdanke ni fino izgra|eni sistem grana. Treba spomenuti i meko i vodenasto tkivo rastinja koje stvara tako malo sekundarnog drveta, da se i visoke drvolike biljke mogu rezati d`epnim no`i}em. Zbog bodlji mnogi misle da su Pahipodiumi kaktusi, ali cvetovi i plodovi potpuno su drug~ije strukture. Sli~nost biljnih tela samo je jedan od mnogih primera konvergentnog razvoja kad biljke na raznim kontinentima dobijaju isti oblik zbog stani{ta u sve suvljim i suvljim oblastima. A d e n i u m se ne mo`e uporediti sa Pahipodiumom po neobi~nosti tela. Odgajiva~i me|utim ipak dobijaju punu satisfakciju u vidu divnih crvenih cvetova koji se pojavljuju ve} na mladim biljkama, ukoliko imaju dovoljno toplote, vode i hranljive zemlje. Ime ne treba brkati sa rodom Adenia, to je rod koji koji pripada sasvim drugoj porodici (Passifloraceae). I ona ima kod nekih rodova zadebljalu osnovu stabla i mo`e se zameniti sa pripadnicima porodice Apocynaceae posebno u vreme kad su bez li{}a i cvetova. Osnovne karakteristike ova dva roda date su u opisu porodice, ali ne smemo zaboraviti na dalje jedinstvenu razliku, a to su spiralno pore|ani listovi na izdancima, umesto naspramnih listova ostalih rodova porodice. Ovu promenu ima na savesti nesumnjivo i {irenje ka pove}anju sukulentnosti. Pregled osnovnih botani~kih karakteristika za razlikovanje rodova Adenium i Pahipodium nalazimo u slede}oj tablici: ADENIUM PACHYPODIUM 1. Rastinje bez bodlji Biljke sa bodljama, po 2 ili 3 (male i brzo opadaju kod P. decaryi, redukovane kod P. brevicaule). 2. Cvetovi u nijansama crvene boje Cvetovi beli, `uti, svetlo roze, purpurne ili jarko crvene boje (kod P. Baronii) 3. [tapi}i gore izrasli do dlakavog repa, koji dopire skoro ili sasvim do usta kruni~ne cevi [tapi}i gore nisu izrasli 4. Semenke nose na oba kraja dlakave ~uperke Semenke samo na jednom kraju sa dlakavim ~uperkom 5. Broj hromozoma 2n=22 Broj hromozoma 2n=18 Citologija Istra`ivanje hromozoma, kao jedna od mnogih grana istra`ivanja, koja poma`e boljem razumevanju odnosa me|u rastinjem, veoma je zna~ajno. Kod apocinaceja mo`emo na}i, u raznim rodovima, slede}i broj hromozoma: n=8, 9, 10, 11, 12 i 23. Ovaj poslednji je 11 + 12 i verovatno je sekundarno izveden. Nalazimo ga u najotpornijem zastupniku ove porodice, kod roda Vinca. Pachypodium ima n=9, isto kao i Nerium i Apocynum. To {to se oba broja nalaze u obe glavne podporodice - Apocynoideae i Plumerioideae, dokazuje da se razvoj navi{e ili nani`e od osnovnog niza brojeva de{avao nezavisno u svakoj podfamiliji. Saglasan broj hromozoma u dva roda je bez zna~aja, jer su blisko srodni. Najvi{e mo`emo oceniti da je podela izme|u Adeniuma i Pachypodiuma kao dva roda oja~ana time {to imaju jo{ vi{e razli~it broj hromozoma, a to bi moglo dalje delovati kao barijera slobodnog me|usobnog me{anja. Ra{irenost Pachypodiumi i Adeniumi su tipi~no rastinje toplih i suvih predela Afrike, ali pogled na mapu pokazuje donekle razli~ite oblasti njihovog pojavljivanja koje se samo relativno malo preklapaju. Adenium raste u isto~noj africi, Arabiji i Sokotri (sl. 1.), ali se ne pojavljuje na Madagaskaru. Bilo je tako|e na|eno da ima originalnih stani{ta u Z. Africi, a {to je jo{ interesantnije - u Senegalu i Nigeriji, a po{to postoji izvesna sumnja nije jo{ uneto u kartu. Pachypodium je sa druge strane skoro isklju~ivo na|en u J. Africi i Madagaskaru gde dose`e maksimalan broj vrsta i ni`ih taksonomi~nih jedinica (sl.2.). U oblasti ra{irenja gde se razne vrste u okviru jednog roda prekrivaju, bilo je te{ko definisati vrstu. U tom slu~aju je va`an faktor pojava hibrida, jer nema prepreka koje zabranjuju hibridizaciju. Oba posmatrana roda pokazuju interesantne dokaze protivre~nih situacija. Najpre pogledajmo dve vrlo sli~ne vrste P. succulentum i P. bispinosum iz kapske oblasti. Ova druga ima manju ra{irenost u okviru oblasti pojavljivanja P. succulentum. Po{to ranije nisu bili poznati hibridi, pitamo se naravno: {ta odr`ava takvu izolaciju? Name}e nam se samo po sebi razumljiv odgovor, koji nalazimo na cvetu. Jedna ima cvetove zvonaste, a druga usko-cevaste. Oni su o~ito adaptirani na razli~ite opra{iva~e. Sli~na situacija je i na Madagaskaru gde su P. Lamerei i P. geayi simprati~ni (tj. u oblasti dosega jednog opra{iva~a) na jugu ostrva, a P. rosulatum, P. densiflorum i P. baronii na severu. Ove tri poslednje vrste se jedva mogu razlikovati ukoliko nisu u cvetu. Adenium je promenljiv na drugi na~in. Cvetovi su vi{e manje istog oblika, razlikuju se samo po veli~ini i boji, u rasponu bela - crvena. Razlike u vegetativnim delovima - oblik tela, oblik lista, dlakavost itd. su tako|e neprimetne po celoj oblasti nala`enja, a poja~ani su do znakova razlikovanja u grani~nim oblastima. To vodi neke botani~are do toga da razlikuju vi{e vrsta. Kako dalje nije bila utvr|ena ni izolacija raznih oplo|iva~a, ili neprekrivanje vrsta, to sve dovodi do toga da dajem prednost ni`im taksonomskim jedinicama i smatram ih za podvrste jedne velike polimorfne vrste, Adenium obesum. DEO PRVI A D E N I U M Izgled biljaka Opis Adenijuma kao grmova ili malih drveta daje slabu predstavu o bizarnom izgledu sa groteskno zadebljalim osnovama stabla, ponekad debljim od metra, pokrivenog mat zeleno-mrkom korom, koje se negde su`avaju do relativno malog broja debelih grana sa listovima koji su vi{e-manje listopadni, a izrastaju iz jedne terminalne rozete. Taj za evropljane neobi~an habitus, koji podse}a na mali Baobab, paralelan je sa drugim nesrodnim kserofitnim sukulentima - s vrstama rodova Cyphostemma, Tylecodon, Commophora, Moringa i Adenia iz Afrike, kao i Bursera, Pachycornus i Sedum (S. frutescens, S. oxypetalum) iz Meksika. Stablo mo`e da bude jednostavno ili razgranato, do 5 m visine, uspravnog, rasta podse}aju}i na neki polumekani vo{tani model postavljen me|u stenje i hridi gde stoji na grotesan na~in. Za ~u|enje je kako korenje na takvom mestu uop{te na|e hranu. Kad iskopamo Adenium iz zemlje ustanovi}emo da je glavni deo tela ispod zemlje. To ide do takvih ekstrema da je kod ssp. oleifolium samo jedan neuporedivo manji, vitki deo nad zemljom, a zadebljanje sa masivnim podzemnim kaudeksom (isto kao i kod P. succulentum i P bispinosum). Iako Adeniumi nemaju bodlji kao pahipodijumi, pri pa`ljivom pregledu izdanaka vidimo da umesto trnja imaju dve male tamne ljuspice, o~igledno porekla od palistova. Listovi su vrlo varijabilni po veli~ini, teksturi nervature, stepenu oro{avanja ili dlakavosti. Uvek su celoviti, pojedina~ni, pore|ani spiralno, 5-15 cm du`ine sa su`enom osnovom i kratkom dr{kom. Adenium i Pachypodium su izuzetci od ostalih rodova Apocinaceja, po{to nemaju naspramne listove. Uvek pri kraju vegetetivnog perioda, listovi u domovini opadaju, a cvetovi izrastaju na krajevima golih izdanaka. U povoljnim okolnostima mo`e deo listova da ostane na biljkama tokom ~itave godine. Za apocinaceje je karakteristi~an beli, mle~ni i otrovni lateks. Kod Adeniuma i Pachypodiuma je sok gust, ali nikad nisam video sok tako beo i tako brzo klize}i kao kod euforbija. Jedno ipak imajmo na umu - da je sok otrovan i postupajmo sa biljkama sa odgovaraju}om oprezno{}u. Cvetovi Mock azaleja, Impala lili, Kudu lili, Pustinjska ru`a i Zvezda sabije su doma}a afri~ka imena za adenium i ukazuju na upadljivu boju cveta. Cvetovi izrastaju u malim cvastima (gusto ra{ljasto), na vrhovima izdanaka. Imaju du`inu od 2-5 cm, a {iroki su 4-6 cm. Kruni~ni listovi su ra{ireni. ^a{ica je slo`ena iz 5 malih zelenih {iljastih ~a{i~nih listi}a, dok krunicu ~ini cev koja je 3-4 puta toliko duga~ka koliko je {iroka. Pet razli~ito oblikovanih kruni~nih zavr{etaka su tanjirasto ra{ireni, a nalazimo tu i mali ispup~eni greben, koji str{i izme|u 2 kruni~na listi}a, a koji formira mali kru`i} na grlu krunice. Boja cvetova se kre}e od naj`ivljih nijansi crvene do ru`i~aste ili purpurne, a u jednom opisanom slu~aju i u ~isto beloj nijansi. Svi cvetovi su u pribli`no horizontalnom polo`aju i pri pogledu spreda pru`aju insektu idealnu metu. Taj zvezdasti obrazac je oblo`en tamnom linijom koja vodi sredinom svakog kraja latice do unutra{njosti svetlije cevi. Cvetovi ostaju otvoreni 2-3 dana, a ako su uslovi povoljni i du`e. Ja kod cveta nisam osetio miris, premda je J. Lavranos katkad osetio miris kao kod oleandra. Za upoznavanje strukture cveta potrebno je rase}i ga vertikalno na dve polovine. Vidimo da je cvet podeljen na 2 dela, ve}a spoljna komora omogu}uje slobodan pristup insektima, a manja unutra{nja komora skriva mamac za insekte - nektar i organe za razmno`avanje. Sli~no kao kod uvis usmerenih cvetova ceropegija ili orhideja, polni organi su mali i dobro zaklonjeni od kradljivaca polena, a i od uni{tenja zbog lo{eg vremena. Pri pogledu u cev odozgo, ~ini se da te organe nije mogu}e dosegnuti jer je unutra{nost krunice tako savr{eno skrivena kupom od pet savinutih "{tapi}a". Prvi pogled nas naime mo`e prevariti: to {to izgleda kao 5 duga~kih, dlakavih {tapova, mo`e posmatra~a dovesti do shvatanja, da je to ono mesto na koje treba naneti polen. U stvari to nije tako. To je jedan ra{ireni sterilni {tapi} (tu~ak?) ~ija je funkcija, ako je ikada mo`da trebalo da ukazuje na nektar, da poma`e "pravim" insektima - posetiocima da dosegnu dno spoljne komore, isto tako kao {to tome poma`u "fousy" (otvorena usta) kod perunike. [tapi}i su interesantni iz nekoliko razloga. Imaju kratke kon~i}e koji izrastaju iz zidova cevi: odmah se po~inju {iriti, otvaraju}i zatvorenu kapu nad tu~kom. Gornji deo svakog {tapi}a izraste do pomenutog "repa". Donji deo se pro{iruje kao vrh strela. O njima }emo jo{ govoriti po{to imaju `ivotno va`nu ulogu pri oplo|enju. Jedini pristup do unutra{njosti komore je kroz 5 uskih pukotina izme|u prileglih {tapi}a. 1. Cvatu}a gran~ica adenijuma sa neovorenim pupoljcima. Treba zapaziti spiralno uvrnute kruni~ne listi}e. 2. Otvoreni cvet, pogled sa strane. Treba zapaziti da su zupci ~a{ice postavljeni prema sredini kruni~nih listi}a. 3. Presek cveta gde se vide spolja{nja i unutra{nja komora. One su razdvojene konusom od pet {tapi}a sa dlakavim repovima. 4. Deo kruni~ne cevi sa dva slobodna karpela koji su gore srasli u kratak tu~ak. Nektar se izlu~uje sasvim na dnu. 5. Dva {tapi}a na kojima se vide pra{nici formirani kao vrhovi strela. Njihovi nesavijeni krajevi slu`e kao brisa~i. 6. Pra{nik u pogledu odozgo. Polen se stvara samo na zadnjem delu. Kon~i} dole i rep gore pokriveni su krutim dlakama. 7. Konus sa pra{nika i masom polena obe{enom nad ra{irenom glavicom tu~ka pokrivenom slojem lepka. To {to li~i na dva o`iljka, jesu o~evidno nefunkcionalni rudimenti: Oblast osetljiva na polen je na donjoj povr{ini glavice tu~ka. @enski organi su isto tako skriveni kao i mu{ki. Ovarium (jajnik) je sastavljen iz dva mala plodnika koji su dole slobodni, a gore su srasli u tu~ak, koji se na vrhu naglo pove}ava u dugmetastu glavicu. Dve male ta~ke na vrhu mo`emo mo`da smatrati za {tapove, ali opet se varamo. Osetljiva povr{ina na kojoj klija polen nije ovde, ve} se nalazi ispod dugmetastih pro{irenja i pokrivena je slojem sivkastog lepka. Tu~ak ~vrsto sedi na dnu unutra{nje strane {tapi}a i formira tako ~vrsto skrovi{te unutra{nje komore. Plodni deo {tapi}a, pra{nik, pomeren je ka vr{nom konusu, tako da polen visi nad glavicom tu~ka. Opra{ivanje Nije mi uspelo da na|em nikakav pismeni rad o tome, da bi se negde neko zabavio posmatranjem insekata, bilo drugih oplo|iva~a adenijuma i pahipodiuma, a sve do 1980. godine nije bio opisan nikakav mehanizam opra{ivanja. H. P. de la Balthie je 1934. smatrao sve vrste pahipodijuma za samoopra{iva~e (autogamne), po{to je polen obe{en direktno nad `igom. Ipak je izrazio iznena|enje zbog pojave prirodnih hibrida, koji bi se te{ko mogli objasniti, ako bi njegovo tvr|enje bilo istinito. Kako se pokazalo, u stvarnosti je takvo tvr|enje vrlo daleko od istine. Svako ko gali biljke ova dva roda, zna da ukoliko nisu oplo|ene, ne daju semena, kako bi to o~ekivali. Mo`emo govoriti o velikoj {teti kad biljke ne donesu plodove, ili je ve{ta~ki oploditi? Sve apocynacaeae koje su dosad bile ispitane, pokazuju visok stepen ksenogamije i stoga nam terbaju dve razne jedinke da bi se osiguralo opra{ivanje. Po{to kod ve}ine biljaka cvetnica ksenogamija nije apsolutna, poznati su slu~ajevi da je usamljena jedinka zametnula plod, ali to se zbiva samo izuzetno. Premda se de{ava da polen usled gravitacije padne na `ig, to se de{ava uistinu retko. Polenova zrna su lepljiva, ~ine jedinstvenu masu u kojoj je povezanost tako ~vrsta da je malo verovatno ispadanje polena na `ig. Stoga je naizgled zgodno obja{njenje P. de la Balthiea neodr`ivo. Cela arhitektura cveta je tako divno koordinisana sa oblikom i pona{anjem insekata koji poku{avaju da ga oplode (Rowley, Nat. Cac. Succ. J., 1980.). Uske pukotine uz {tapi}e tako ograni~avaju organ, kojim insekt dopire do nektara, koji se izlu~uje na dnu cvetne cevi oko plodnika. To mo`e da bude sisaljka, najmanje 15 mm du`ine, napreduju}i nadole pored zida, dok ne dotakne nektar izlu~en ili iz vidljivih `lezda, ili iz tkiva koje okru`uje oba plodni~ka lista . Sisaljka se pri izvla~enju odalji od zida prema sredini, a upravo u toj fazi se ostvaruje efekat opra{ivanja. Najpre se sisaljka vodi me|u dve prilegle "strelice" koje ovde deluju kao savr{eni struga~i skidaju}i pelud donesen spolja na lepljivi `ig. Tako polen kasnije proklija i proraste ovarijum gde oplodi jaja{ce. To je prvi deo celog posla. Kad se sisaljka dalje izvla~i, nakupi na sebi lepljivu masu sa tu~ka, nahvata se novi polen sa pra{nika obe{enog iznad tu~ka. Na slede}em cvetu se isti proces ponavlja i to bezbroj puta tokom jednog leta. Ova operacija se mo`e lako imitirati laganim pokretanjem igle, dlake ili ~ekinje, a ukoliko imamo cvet zase~en, mo`emo zapaziti polen na sivoj lepljivoj masi sa `iga. Sa malo pa`nje mo`emo uve`bati povoljan ugao kojim utaknemo dlaku ili ~ekinju. Ho}emo li da zaista dobijemo seme, nesmemo zaboraviti da opra{ene biljke moraju biti geneti~ki razli~ite (tj. nesmeju biti vegetativno razmno`ene). Ne usu|ujemo se ipak da ka`emo ko opra{uje biljke u prirodi. Oleandar ima svoga opra{iva~a - Deilephila nerii koji dole}e u suton, lebdi iznad cveta, pri ~emu u njega spu{ta svoju duga~ku rilicu. [ira cev kod Adeniuma govori o mogu}nosti velike p~ele, ~ija sisaljka bi morala biti duga~ka do 18 mm da bi dosegla nektar. Church (1908.) navodi za srodne vrste, da insekat sa prekratkom sisaljkom ukoliko se dugo upinje da dopre do nektara, bude zalepljen za lepak `iga - {to je dalje osiguranje protiv nepravih opra{iva~a. Nadam se da sam jasnim opisom uistinu partnerskih odnosa izme|u cveta i opra{iva~a uspeo da pobudim dovoljnu pa`nju da bi se neko posvetio pra}enju posetilaca cvetova u domovini, da bismo tako mogli zaklju~iti tako va`no poglavlje u `ivotu adeniuma i pahipodiuma. Plodovi i semenje Posle oplodnje cvetni delovi uvenu i otpadaju. Zaostanu dva gola plodna lista, ~ije se jezgro pove}a i formira dve tipi~ne kapsule oblika kravljih rogova, du`ine 8-18 cm i 8-12 mm u pre~niku. Plodovi su tipi~ni za celu porodicu. Kad sazru, raspuknu se po du`ini, sli~no kao kapsule kod Asclepiadaceae (sl. 6), pri ~emu se osloba|a zna~ajna koli~ina valjkastog semena, 7-16 mm du`ine sa ~uperkom braonkastih dlaka na oba kraja du`ine 2-4 cm (sl.7). Nala`enje i kori{}enje u domovini Adenijumi su tipi~ni po tome {to poti~u iz najsurovijih oblasti sa raznim tipovima tla. Neki rastu na granitnim kamenim poljima, neki na pesku, drugi prednost sitnom kre~njaku i alkalnim uslovima. Za rod su tipi~ni lokaliteti niske {ume. John Lavranos navodi da Adenium obesum raste na lokalitetu sa godi{njim padavinama od samo 30 mm (u Mozambiku). Ve}ina recepata za doma}u upotrebu se zasniva na sadr`aju lepljivog soka u biljkama, obi~no otrovnog, mada antilope mogu da pasu vrhove olistalih izdanaka bez {tetnih efekata. Sok sadr`i glikozid otrovan za sr~ani mi{i} (iz iste porodice poti~e i poznati rod Strophanthus koji sadr`i veoma otrovne kardioglikozide. Lekovi koji sadr`e ouabain spa{avaju `ivot kod nagle sr~ane insuficijencije. Od uboda {korpiona se u J. Kalahari le~e mlekom iz ssp. oleifolium, a ekstrat iz korena se koristi kao tonik i lek protiv groznice. U Zimbabveu se sok koristi kao otrov za omamljivanje riba, a uro|enici iz plemena Heikom u JZ Africi cede sok, uparavaju ga do gustog sirupa, a zatim koriste kao otrov za strele. Adenium je u ba{tovanstvu visoko cenjen ne samo zbog svog cveta. Velike biljke u punom cvetu su najdekorativnije od svih sukulenata i svuda gde to klima dozvoljava rado se gaje u vrtovima. Vrlo dobro uspevaju u Singapuru, kako o tome pi{e Lt. Col. C. H. Chan: "6 tura cvetanja godi{nje nije ni{ta neobi~no, a reznice pre~nika 13 mm i du`ine 15 cm su sposobne da cvetaju." U Evropi je L. M. Mason od kraljevskog ba{tovanskog dru{tva dobio 1956. god. nagradu (Award of Merit) za adenium u cvetu, koji je gajen u stakleniku u King's Linnu. Istorija Prve napomene o adeniumu su u Flora Aeyptyaco-Arabica iz 1775. god., gde ga Forskal opisuje kao oleander (Nerium obesum) iz Jemena. Godine 1918. su Romer i Schultesem su za ove biljke uveli poseban rod. Imenovani u enciklopedijskom delu Systema Vegetabilum 4:411 koristi naziv Adenium kao doslovno prilago|avanje doma}em arapskom imenu biljke "aden". Kasnije se pojavilo mnogo vrsta koje su sada redukovane na sinonime koji pripadaju podvrstama: A. multiflorum; A. boehmianum; A. socotranum; A. oleifolium; A. swaziacum; A. lugardii i A. tricholepis. Klju~ za odre|ivanje podvrsta Adenium obesum: 1. a) [tapi}i dosti`u do grla krune ili str{e cev bar delom obrasla maljama ................................. 2 b) [tapi}i sakriveni u krunskoj cevi ................................. 5 2. a) Listovi obrnuto jajasti do obrnuto duguljasto jajasti ...... 3 b) Listovi duguljasto kopljasti ili duguljasto ~etvrtasti ......... 4 3. a) Krunica pokrivena ~ekinjama, listovi glatki ili dlakavi oblik tela razli~it ........................................................ ssp. obesum b) Krunica obrasla maljama, listovi uvek glatki u gustim rozetama na krajevima kratkih izdanaka ..................... ssp. socotranum 4. a) Biljka glatka, osim cvasti, listovi du`ine 4-6 cm .......................................................... ssp. somalense b) Biljka meko maljava, listovi dugi 7,5-10 cm ........................................................ ssp. oleifolium 5. a) Listovi {iroki 5-8 cm, ve}inom na vrhu izrezani sa izlo`enim sekundarnim nervima, krunica iznutra maljava ..................................................................... ssp. boehmianum b) Listovi {irine 1-3 cm, {iljasti do zaobljeni sa neizra`enom sekundarnom nervaturom, krunica iznutra glatka ............................................................ ssp. swazicum Adenium obesum Bilo je opisano najmanje 14 vrsta adenija, ve}inom od botani~ara koji su poznavali jedan odre|eni deo iz ogromnog areala njegovog nala`enja. Po{to su se ipak popunile praznine izme|u pojedinih nalazi{ta, postalo je jasnije da su te "vrste" samo prelazni tipovi i bilo je sve te`e na}i nekakve konstantne karakteristike na osnovu kojih bi ih bilo mogu}e razlikovati. sl. 8. Adenium obesum, biljka iz zbirke, van vegetacionog perioda Codd (1963.), Lavranos (1966.) i Jacobsen (1975.) razlikovali su 4 vrste: A. obesum kao tip, A. boehmianum, A. oleifolium i A. somalense. Plaizer (1980.) dodaje jo{ petu vrstu A. multiflorum. Drugi koji su studirali biljke direktno na nalazi{tima, predlo`ili su da se sve vrste proglase za podvrste, odnosno postoje}e razli~ite geografske rase jedne velike polimorfne vrste, koje me|utim nisu dovoljno izrazito definisane da bi zaslu`ile status vrste. Zastupamo tako|e ovo mi{ljenje i njegovo obrazlo`enje izne}u kasnije. Adenium obesum ssp. obesum To je najve}a podvrsta {to se ti~e varijabilnosti i areala ra{irenosti. Prote`e se preko cele S. Afrike, du` ju`ne Sahare, a na jugu dose`e do Tanzanije-Natala. U Englesku je stigao 1846. god. i bio je negovan u vrtu kraljevskog botani~kog dru{tva. Vi{e puta je opisivan i nosio ~itav niz sinonimskih naziva, ali ~ini se, da je to najbolje adaptirana podvrsta u severnim umerenim oblastima. U ure|ajima za razmno`avanje je ukorenjivanje je lako i cvetaju ve} i male biljke. Ima prelepe cvetove koji se pojavljiuju u pravilnim intervalima preko celog leta. Kruni~na cev je iznutra fino dlakava, a snopi}i {tapi}a dopiru do grla krunice. Na toploti, na ju`noj prozorskoj dasci uspeva kao divna sobna cvetnica i vrlo dobro podnosi suvi vazduh na mestima sa centralnim grejanjem. U takvim uslovima mo`emo ga zalivati cele godine i ne smemo ga pustiti da se osu{i ni preko zime. Kao i sve biljke o kojima ovde raspravljamo osetljiv je na hladno}u i minimalna temperatura ne bi smela da se spusti ispod 10 C. Biljke iz Mozambika imaju vrhove krunica ne{to za{iljene sa talasastim ivicama. Njihova jarko crvena boja je u kontrastu sa belim ili bledo ru`i~astim ustima cevi i sredinom vrhova, tako da cvetovi izgledaju kao bele zvezde na crvenoj pozadini. To je najlep{a kombinacija adenija, pa je tako razumljivo da je ~esto u literaturi bila prikazivana u boji. sl. 9. Adenium obesum ssp. obesum Adenium obesum ssp. oleifolium Ovako klasifikovane biljke imaju debelo, kvrgavo, ve}inom podzemno stablo u veli~ini glave i listove koji su u gustim rozetama na krajevima izdanaka. Listovi su duga~ki 10 i vi{e cm, a samo 4-15 mm {iroki, sede}i, voskasti i meko dlakavi. Privla~ni, bogati crveno-ru`i~asti cvetovi se pojavljuju zajedno sa listovima. Ove podvrsta se pojavljuje na ju`nim granicama areala vrste u jugoisto~noj Namibiji, severnoj Kapskoj oblasti i ju`noj Botsvani. Sl. 10. Adenium obesum ssp. oleifolium. Sadnice iz zbirke. Adenium obesum ssp. swazicum (iz Svazilenda) Biljke A. obesum iz Svazilenda i severnog Natala su vrlo bliske sa ssp. obesum, iako pa`ljiv pogled na cvet pokazuje dovoljnu razliku za njihovo razdvajanje. Vidimo da su snopi}i {tapi}a kra}i i ne dosti`u do grla krunice. Cev je glatka za razliku od dlakave kod ssp. obesum. Cvetovi koji su ru`i~asti do intenzivno crveni , pojavljuju se zajedno sa listovima. Listovi su 4-13 cm duga~ki i 10-30 mm {iroki, obrnuto kopljasti, ~ekinjasto za{iljeni. Odozdo su fino dlakavi, naro~ito dok su mladi. Masivno stablo je delom ispod zemlje. Graf je objavio snimak ~isto belih cvetova sa crvenim grlom poznat kao "white Impala" u Tropika, st. 75, 1978. Adenium obesum ssp. boehmianum (po prof. R. Böhmu, pioniru biohemije) Ova biljka iz jugozapadne Afrike i ju`ne Angole ima velike ko~aste listove {irine 5-8 cm i du`ine 10-14 cm. sa zaobljenim ili use~enim vrhom. Listovi imaju tendenciju da se delom savijaju na gore i imaju upadljivu nervaturu sa donje strane. Obe strane lista su vi{e-manje maljave. Cvetovi se javljaju ili pre ili zajedno sa listovima u nijansama ru`i~aste do tamno-purpurne boje i privla~nim tamnijim grlom cevi koja je fino dlakava. Snop {tapi}a je relativno kratak. Adenium obesum ssp. somaliense Na isto~nim obalama afri~kog kontinenta se nalazi taj varijetet koji odvaja tipske ssp. obesum od subsp. socotranum sa ostrva Sokotre. Ima ne{to u`e listove, du`ine 4-6 cm, glatke, voskovite sa talasastim ivicama. Kruni~ni okrajci nisu nikad zaobljeni kako je to kod ssp. obesum. Adenum obesum ssp. socotranum Sa dalekog i malo pose}ivanog ostrva Sokotra u Indijskom okeanu poti~e ovaj malo zalutali ~lan porodice A. obesum., tako da ne iznena|uje da je to najmanje zastupljena podvrsta u na{im zbirkama. Njegovo uspravno, koni~no stablo dose`e visinu od 1 m i vi{e, a njegova kruna ima ne{to druga~iji oblik, nego {to je kod kontinentalnog rastinja. Ru`i~asti cvetovi se pojavljuju kad je biljka bez listova, imaju maljavu cvetnu cev, dok su listovi glatki. Ina~e se ne razlikuje od ssp. obesum. Frank Horwood (1970.) navodi da se uvezene biljke te{ko aklimatizuju i istrunu, ako je korenje i samo delimi~no o{te}eno. U tom slu~aju bi moglo da pomogne namakanje u sistemske fungicide. DEO DRUGI P A C H Y P O D I U M Izgled rastinja Uop{te uzev{i pahipodijumi imaju mnogo zajedni~kog sa adenijumima, ali su uvek naoru`ani trnjem, a njihovi bizarni oblici su u {irokom rasponu izme|u drvolikog P. geayi, koji dose`e i do 8 m visine, do maksimalno zdepastog P. brevicaule koji je vi{e {irok nego visok i izraste samo nekoliko santimetara iznad povr{ine tla. Poznavaoci sukulenata ovde mogu da vide paralelu u formama rasta sa mnogim nesrodnim porodicama. Tako na pr. P. lealii ima stablo kao Fouquieria columnaris iz donje Kalifornije; P. brevicaule ima stablo kao Anacampseros alstonii; P. namaquanum je nalik na stubaste kaktuse, a rod Euphorbia daje dvojnike za gotovo svaku vrstu pahipodija. Za tako mali rod koji obuhvata jedva ne{to vi{e od tuceta vrsta razli~itost u izgledu je upadljiva, ali tako|e je upadljiva i varijabilnost cvetova, a time i mehanizam opra{ivanja. Ta varijabilnost je u obliku dijagrama prikazana na slici koja je nastala zahvaljuju}i radu prof. Dr. W. Rauha i njegovim kolegama iz Hajdelberga koji su nekoliko godina vr{ili istra`ivanja tog roda. Razlikujemo 5 osnovnih formi rasta i 4 osnovna tipa cveta. Ovi tipovi se javljaju kombinovani sa raznim bojama kruni~nih listi}a i raznim tipovima trnova. Putevi evolucionog razvoja su tako isprepletani i javljaju se tolike konvergencije, a to sve donoprinosi pote{ko}ama o stvarnoj filogenezi. Isto kao i Adenium i Pachypodium stvara vrlo malo sekundarnog drveta, a Rauh uvi|a da odgovaraju}e terminalne cvasti vode kasnije do grananja stabla. Listovi mogu biti koliko {iroki toliko i duga~ki, nekad izdu`eni kod P. gaeyi do 40 cm du`ine. Kao i kod Adenija su jednostavni sa celim ivicama, bez dr{ki ili sa vrlo kratkim dr{kama. U domovini vi{e-manje opadaju u zavisnosti od su{nih razdoblja. U kultivaciji mogu da budu bez listova samo jedno kratko vreme, a madagaskarske drvolike biljke, ukoliko ih odr`avamo u rastu neprekidnim zalivanjem ne gube listove uop{te. Mlade, sna`ne biljke u zbirkama imaju ~esto ve}e listove i trnje, nego njima odgovaraju}e rastinje u prirodi gde su starije grane potpuno glatke, a tuberkule i trnje se pojavljuje samo na mladim izdancima. Otrnjenje pahipodija je dalo razloga za kontraverznosti pri njihovoj interpretaciji. Koristimo ovde termin "trn" isto kao kod kaktusa, iako neki daju prednost izrazu "transmutovano stablo" ili "povr{inska formacija" (eng. prickle). U na{oj publikaciji }emo i nadalje koristiti izraz trn. Madagaskarske vrste sa iznimkom P. gaeyi i P. lamerei imaju dva tipi~no koni~na trna sa obe strane osnove lista u poziciji koja nazna~uje da bi to mogli da budu modifikovani sporedni listi}i. P. gaeyi; P. lamerei i ju`noafri~ke vrste imaju du`e i vi{e iglaste trnove, dva u istom polo`aju, a tre}i kra}i izme|u njih. Postoje i druge varijante, doga|a se da je to vi{e od jednog trna, ponekad snopi} trnova ili minijaturni dodatni trnovi. Kod P. brevicaule su izdanci tako teleskopski utisnuti jedan u drugi da su listovi koji rastu u rozeti opkoljeni trnovima, kod P. decaryi su trnovi tako sitni da moramo prstima da opipamo stablo da bi ih uop{te osetili. Ova vrsta uostalom ukazuje u mnogim smerovima prelaz ka rodu Adenium. Lee (1912.) smatra sredi{nji tre}i trn za modifikovano stablo, a dva bo~na za modifikovane listove. Nije cilj ove publikacije da zastranjuje do detalja, stoga eventualne interesente upu}ujemo na dalju stru~nu literaturu. Jedno je ipak sigurno - i u aksilama primarnih listova nalazimo vi{e zbijenih izdanaka, isto kao i u brahiblastu jabuke ili kru{ke. To bi moglo razjasniti povremeno prisustvo dve pukotine pridodate trnu ili malim listovima. Otsustvo bo~nih izdanaka je ono {to kod sukulenata uz zbijeni oblik tela i redukciju povr{ine poja~ava odbranu od isparavanja vode, te je uobi~ajeno i ~esto. Sli~an primer za to su i areole kaktusa. Cvetovi Osnovna ure|enost najva`nijih organa je kod pahipodijuma ista kao i kod adenijuma, a cvetovi su jo{ varijabilniji po veli~ini, boji i {irini kruni~ne cevi. Mo`emo to pratiti kako na preseku cvetne krunice, tako i na profilu cvetova. Sl. 11. Profili cvetova roda Pachypodium (po Pichonu, 1949). a). P. succulentum b). P. bispinosum c). P. lealii ssp. Lealii d). P. lealii ssp. saundersii e). P. namaquanum f). P. rutenbergianum v. rutenbergianum h). P. lamerei i). P. rutenbergianum v. meridionale j). P. geayi k). P. decaryi l). P. ambongense m). P. baronii n). P. rosulatum v. rosulatum o). P. rosulatum v. horombense p). P. brevicaule q). P. densiflorum v. brevicalyx r). P. densiflorum v. densiflorum U neotvorenim cvetovima se kruni~ni vrhovi rasprostiru radijalno kao listovi ru`e, spoljna komora je redukovana na mali tanjiri} usred koga se mogu videti izraziti vrhovi pra{nika. Primeti}emo da kod pahipodiuma nedostaju duga~ki snopovi {tapi}a, karakteristi~ni za adenium. Cevaste cvetove, sli~ne kao kod adeniuma, nalazimo kod tri vrste. Kod P. rosulatum v. horombense vidimo cvetnu krunicu koju bismo mogli ozna~iti kao zvonastu. Ve}ina cvetova ima tako usku cev da brani pristup insektima do spolja{nje, a time i unutra{nje komore, tako da mogu biti opra{eni samo duga~kom sisaljkom leptira (P. baroni). Boja cveta je jasno `uta (P. brevicaule;P. densiflorum i P. rosulatum), crvena (P. baroni) kao kod adenija, odnosno bela (ostale vrste), ponekad sa dodatnim obojenjem u purpurnoj boji (P. namaquanum). To, da su cvetovi bili zaista najprivla~niji za leptire, mo`emo objasniti time, da su miris, a tako|e i veli~ina cvetova P. decaryi najve}i u celom rodu. Velika je {teta {to nemamo informacija o vrstama insekata ili drugih posetilaca cvetova pahipodija u prirodi. Prema Vogelovoj pretpostavci, prema obliku cveta (Vogel, 1954.), ovde nalazimo cvetove leptirova i cvetove p~ela-cevasti i zvonasti cvetovi. P. geayi (beli) i P. densiflorum (`uti) zahtevaju srednje duga~ku sisaljku koja bi dosegnula nektar, ali ~ini se manje izbirljivi bi mogli biti opra{eni i manje inteligentnim opra{iva~ima nego {to su p~ele. Zanimljiva crta cvetova je simetrija kruni~nih listi}a i to nekad zna~ajna. Njihove prilegle ivice se prekrivaju kao kraci brodske elise. Sl. 12. Oblici rasta i cveta kod Adenia i Pachypodia Oblik cveta Oblik tela tanjirasti zvonasti levkasti cevasti izdu`eni pahikaul P. geayi 3 bodlje cvet beli A. obesum bodlje zakr`ljale cvet crven P. lamerei 3 bodlje cvet beli P. rutenbergianum 2 bodlje cvet beli cereusoidni P. namaquanum 3 bodlje cvet bledo purpurne boje zbijeni pahikaul P. densiflorum 2 bodlje cvet `ut P. rosulatum v. horombense 2 bodlje cvet `uti A. obesum bodlje zakr`ljale cvet crven P. rosulatum var. rosulatum 2 bodlje cvet `ut P.ambongense 2 bodlje, cvet beli P. decaryi 2 bodlje, cvet beli P. baronii 2 bodlje, cvet crven P. lealii 3 bodlje, cvet beo kaudiciformni P. bispinosum 2 bodlje cvet purpurno-beli A. obesum ssp. oleifolium bodlje zakr`ljale cvet crven P. succulentum 2 bodlje cvetovi beli ili ru`i~asti kaktusoliki P. brevicaule 2 bodlje cvet `ut Gajeni van domovine P. lamerei ima cvetove ve} sa 1 m visine, dok nisam primetio da u zbirkama cvetaju P. gaeyi i P. rutenbergianum. Ve{ta~ko oplo|enje, pretpostavlja se, mo`e da bude uspe{no ako se ravnamo po redovima napisanim kod adeniuma. Plodovi i seme Plodovi izgledom i polo`ajem podse}aju na kravlje rogove, sli~no kao kod adenia, to su kapsule koje sadr`e stotinak semenki. Mogu da dostignu zna~ajnu veli~inu. Osnovna razlika u odnosu na adenijum je samo jedan ~uperak dlaka na kraju semenke, dok adenijum ima ~uperke na oba kraja. Perrier de la Balthie navodi da ~uperak sa semenki odmah otpada, tako da slu`i samo za osloba|anje semena iz ploda, a zna~aj za {irenje semena vazduhom je minimalan (sl. 6). Mo`da se time obja{njava usko lokalna pojava nekih madagaskarskih vrsta. Sl. 13. P. lealii ssp. saundersii. Detalj biljke sa plodom. Nala`enje i upotreba u domovini Sve vrste pahipodija su o~igledno kserofitne i adaptirane na podno{enje intenzivne vru}ine i duge periode su{e. Izrazito zadebljalo stablo je rezervoar vode koja odr`ava biljku u `ivotu u periodu su{e, kada listovi otpadnu i traspiracija se smanji na minimum. Dva autora pominju temperature od 70( C na kamenju izlo`enom Suncu, na tlu gde rastu pahipodijumi. Na tipovima nalazi{ta navedenim kod adenijuma dolaze nalazi{ta nekih pahikaulnih i kaktusoidnih pahipodija sa Madagaskara koje mo`emo smatrati kao tipi~ne litofite. Rastu u uskim pukotinama i d`epovima punim humusa na golim stenama i ne mogu se iskopati bez o{te}enja korena. Rauh smatra P. brevicaule za klasi~an primer mimikrije u biljnom carstvu, po{to savr{eno imitiraju srebrnu poko`icu, a kvrgavim stablom povr{inu stene na kojoj raste. Na karti ra{irenosti se mo`e videti da su pahipodijumi, verovatno konkurentskom borbom, potisnuti u suve zapadne krajeve i centralni planinski plato. Na istoku su ~este ki{e i vegetacija je tamo bujnija i tropska. Poznavaoci se sla`u da pahipodiji na Madagaskaru ubrzano propadaju, a posebno su ugro`ene lokalne i sporo rastu}e vrste. Ne bi smeli stoga gubiti vreme pa moramo {to br`e zapo~eti kultivisanje i razmno`avanje toga rastinja. To je jedina mogu}nost da bude o~uvano. Stablo P. rutenbergianum se koristi kao izvor ~vrstih vlakana za pletenje u`adi, a izdubljena stabla P. gaeyi koriste domoroci kao primitivne ko{nice. Sli~no kao kod adenijuma koristi se i gumasti sok raznih vrsta: P. rosulatum za izradu lepka i le~enje rana i ~ireva. Sredi{nja sr` iz P. gaeyi cedi se kroz platno isto kao {to se radi sa nekim vrstama kaktusa u J. Americi. Dobija se sluzav, ali pitak sok koji neukusom ipak nekome ugasi `e|. U Dormalandu koriste sok P. lealii kao otrov za strele, dok naprotiv P. bispinosum koriste za varenje doma}eg piva. Klasifikacija i razvoj Poslednja klasifikacija roda data je od strane Pichona (1949.). Zastupao je usko stanovi{te i razlikovao 18 vrsta razdeljenih na tri podreda sa 5 sekcija i jo{ ni`im kategorijama. Za tako mali rod je nepotreban tako slo`en hijerarhijski sistem, a posebno {to nejasni razvoj onemogu}uje raspore|ivanje do odvojenih grupa. Pichonovi rodovi zasnovani na boji cveta, nesumnjivo su ostali (podse}amo na belo cvetaju}i P. rosulatum) na dlakavosti cveta, ali su ipak suvi{e malo ubedljivi. Zato koristimo jedino mogu}u podelu, a to je geografska podela na vrste iz J. Afrike i vrste sa Madagaskara. U tom poretku su i opisane. Afri~ke vrste imaju tendenciju ka drvolikosti i imaju du`e iglasto trnje za razliku od madagaskarskih biljaka sa kupastim trnjem. Cvetovi afri~kih pahipodija nisu nikad `uti ili crveni i imaju manje razvijene nektarske ljuspe na `lezdanim naborima. Cvasti su za razliku od madagaskarskih vrsta redukovane i cvast nijedne od afri~kih vrsta se ne mo`e uporediti sa razgranatim ra{ljama P. lamerei ili dobro razvijenim stablima P. rosulatum. Istina je dodu{e da afri~ke i madagaskarske vrste predstavljaju dve nezavisne razvojne linije, premda su gore navedene karakteristike tako malo izra`ene da oklevam da im dam formalni status podvrsta. Sl. 14. Skupina pahipodiuma u zbirci. Me|u obema skupinama se lako mogu pratiti paralele npr. me|u formama rasta P. namaquanum iz JZ. Afrike i P. lamerei i P. gaeyi sa Madagaskara. Bilo je na~injeno ve} vi{e poku{aja da se interpretiraju kao dva samostalna roda, ali svi podle`u primedbi da nemamo nikakve fosilne tragove, a da je smer evolucionog razvoja u ve}em delu samo naga|anje. Ina~e perfektan opis roda od Vostera (1973.) je osnovan na fantasti~nom mi{ljenju da je P. namaquanum sa svojim soliternim stablom i jednostavnim cvetovima pratip ju`noafri~kih vrsta. Do koje mere je taj nazor opravdan spozna}emo ako uporedimo ova dva sukulentna roda sa ostalima iz porodice Apocynaceae. To je s obzirom na zajedni~ke pretke jedino ispravno upore|enje. Sve su tipi~no tropske puzavice sa duga~kim stabljikama i mnogocvetnim cvastima. Neka je zajedni~ki predak Adeniuma i Pachypodiuma, mogao se razvoj iz mezofitskih vrsta zbivati tako, {to se postupno redukovalo grananje po{to su stani{ta postajala sve suvlja i suvlja. I zbog toga je P. namaquanum postao jedna od najrazvijenijih vrsta, po{to pokazuje maksimalnu redukciju povr{ine i stoga je i najbolji od hipoteti~kog pratipa. Pre je u pravu Perrier de la Balthie koji na osnovu takvog mi{ljenja vidi drvolike P. rutenbergianum i afri~ke P. lealii bli`e ka primitivnom `ivotnom obliku roda. Po{to je razvoj cveta nezavisan od razvoja stabla i listova, ne mo`e se danas na}i povezanost izme|u slo`enih cvasti i jednostavnog stabla i obrnuto. Zato se ne mo`e ni sastaviti nikakav postupan niz vrsta od jednostavnijih do slo`enijih. Vrste predstavljaju takore}i vrh razranatog rodovskog stabla kod kojega ne razaznajemo prethodna grananja. Istorija Prvi pahipodijum koji je dospeo u Evropu poticao je iz najju`nijeg dela kapske provincije, odakle je {vedski putnik, prijatelj Linne-a, Carl Peter Thurnberg doneo sa svojih putovanja 1772.-1775. dve srodne kaudiciformne vrste P. succulentum i P. bispinosum. Ispitana oblast se nalazila izme|u reka Gouritz i Sundays. Obe vrste je kasnije objavio Lineov sin pod rodovskim nazivom ECHITES. Na nesre}u Linne je pobrkao Thurnbergove uzorke i u opisu daje ne{to drugo. To je ipak razjasnio Dr. L. E. Codd iz Stokholma na osnovu novih uzoraka (Vidi Bothalia 7: 453, 1961.). Sl.15. Skupina Pachypodija u botani~koj zbirci u Hajdelbergu. Pachypodium kao ime roda, publikovao je Lindey jo{ 1830. god. i ispravno ga odvojio od od roda Echites. Isto ime je nezavisno bilo objavljeno (Nutell 1938.) i (Webb i Berthelot 1936.) za dalja dva potpuno razli~ita roda iz porodice Cruciferae. Prema pravilima prioriteta va`i ime Lindeya, a ostali su stoga morali biti preimenovani. Sa Lindeyevim opisom su ipak nastali novi problemi, jer autor nije znao za postojanje imena Echites succulenta i objavio je tu vrstu kao Pachypodium tuberosum Lindl. Upotrebimo li International Code of Botanical Nomenclature (1978.), epitet succulenta ima prednost nad tuberosum, pa je stoga trebalo izvr{iti novu kombinaciju. Tako je bilo 1930. god. kada je Sweet u ukupnom popisu biljaka upotrebio ime Pachypodium succulentum. Ova vrsta je istovremeno tipi~na biljka roda i sa njim je trajno spojeno ime Pachypodium. Hronolo{ki prema opisu sledilo je publikovanje neobi~nog P. namaquanum koga su otkrili Lt. William Paterson i R. J. Gordon u septembru 1779. na reci Oran`. Patersonov putopis koji je iza{ao 10 god. kasnije, obuhvata dobre prikaze stabla te biljke, ali je opet trebalo du`e vreme pre nego {to je bila valjano opisana 1863. god. zbog zamene sa Adenijumom. Prevo|enje u danas va`e}i rod sproveo je 1869. god. Welwitch, poznati afri~ki istra`iva~. Prva opisana vrsta sa Madagaskara bio je P. rosulatum 1882. god, ubrzo zatim P. rutenbergianum, P. brevicaule i P. densiflorum. Sve u svemu bila je opisana 31 vrsta od kojih danas prihvatamo 13, a ostale ni`im taksonomskim jedinicama kao podvrste ili varijeteti. Svi su bili preneti i gaje se osim P. ambongense koji je poznat samo kao herbarski egzemplar i do danas ~eka da bude ponovo otkriven. Klju~ za odre|ivanje vrsta roda Pachypodium 1. a) Zbijene biljke sa pljosnatim kaudeksom. [irina je znatno ve}a od visine ............................. P. brevicaule b) Kaudeks potpuno ili skoro potpuno pod zemljom,nadzemne grane relativno vitke ............... 2 c) Kaudeks potpuno ili skoro potpuno iznad povr{ine zemlje .................................................... 3 2. a) Kruni~na cev usko cilindri~na, sa uskim, obrnuto jajastim ili obrnuto kopljastim listi}ima ...... P. succulentum b) Kruni~na cev levkasta ili zvonasta sa {irokim jajastim listi}ima ................................................... P. bispinosum 3. a) Trnovi iglasti, naj~e{}e po tri, dva bo~na koji su dalje i jedan srednji okrenut nagore ................. 4 b) Trnovi kupasti, naj~e{}e u paru ............................ 8 4. a) Listovi manje od 10 puta du`i od {irine, dr{ka kratka ........................................................ 5 b) Listovi vi{e nego 10 puta ve}e du`ine nego {irine,dr{ka dobro razvijena ......................... 7 5. a) Biljka sa jednim uspravnim, glavnim stablom, bez ili sa ne{to malo slabih, ~lankovitih i izdignutih bo~nih grana .................... P. namaquanum b) Biljke sa kuglastim stablima ili oblika boce ili razli~ito su`enim u relativno tanke, razgranate cvetaju}e izdanke ............................... 6 6. a) Listovi fino somotasti sa obe strane ..................... P. lealii ssp. lealii b) Listovi glatki sem srednjeg nerva i ~etkastim ivicama ............................................. P. lealii ssp. saundersii 7. a) Mlada stabla, trnovi i listovi glatki do lamelarno maljavi ............................................... P. lamerei b) Mlada stabla, trnovi i listovi gusto vunasti ............. P. geayi 8. a) Drvolike, pahikaulne biljke, 8 i vi{e metara visine, sa stablom koje se su`ava ili ima vretenast oblik ................... 9 b) Grmovi do 2 m visine sa debelim stablom koje se naglo su`ava do nekoliko grana ............. 11 9. a) Listovi obrnuto jajasti sa kratkim dr{kama, do 12 cm dugi i 5-6 cm {iroki, kruni~na cev 4-6 cm duga~ka ........................... P. rutenbergianum v. sofiense b) Listovi duguljasti do lamelarni, do 16 cm duga~ki i 4-4,5 cm {iroki, kruni~na cev kra}a od 4 cm ............................. 10 10. a) Bo~na nervatura u 25-60 parova, krunica bela, 6-7 cm u promeru, kruni~na cev 25-35 mm duga~ka ..................... P. rutenbergianum v. rutenbergianum b) Bo~na nervatura u 60-100 parova, krunica ru`i~asta, 3,5-4,5 cm u promeru, cev du`ine 17-22mm ....................................... P. rutenbergianum v. meridiane 11. a) Cvetovi beli, retko `u}kasti ................................ 12 b) Cvetovi raznih boja ........................................... 13 12. a) Trnovi sitni, crni, samo na mladim izdancima .... P.decaryi b) Trnovi jaki, ne otpadaju .................................... P. ambongense 13. a) Cvetovi jako `uti, {iroko levkasti sa kratkom cevi, {tapi}i {tr~e}i ......................... 14 b) Cvetovi `uti ili crveni, zvonasti do nalik na sve}njak sa dugom cevi, {tapi}i ne {tr~e ...... 15 14. a) Listovi na jakim dr{kama, cvetovi do 3 cm u promeru, iznutra glatki, zupci ~a{ice do 8 mm dugi .............................. P. densiflorum v. densiflorum b) Listovi na tankim dr{kama, cvetovi iznutra ne{to dlakavi, zupci ~a{ice do 4 mm dugi .............................. P. densiflorum v. brevicalyx 15. a) Cvetovi `uti sa uskim ~a{i~nim zupcima, du`ine 6-10 mm ............................................. 16 b) Cvetovi crveni sa trouglastim ~a{i~nim zupcima du`ine 3 mm ....................... 18 16. a) Krunica zvonasta, pribli`no iste {irine i du`ine ... P. rosulatum v. horombense b) Krunica cevasta, oko 3 puta du`a nego {iroka .. 17 17. a) Grane jake sa jakim mrkim trnovima ................. P. rosulatum v. rosulatum b) Grane vitke, sa uskim kupastim crveno-mrkim trnovima .................................... P. rosulatum v. gracilius 18. a) Listovi do 15 cm duga~ki, dr{ka duga~ka 4-25 cm, cvet u celosti crven ........................................... P. baronii v. baronii b) Listovi 5-6 cm du`ine, dr{ke skoro nerazvijene, cvet sa belom maljom ....................................... P. baronii v. windsorii Afri~ke vrste pahipodija Pachypodium succulentum Ova i slede}a vrsta su u domovini najmanje upadljive po{to je veliki deo biljke pod zemljom, tako kao {to je i najve}i deo sante skriven na{im o~ima, tako je i repasti ili razgranati kaudex ~vrsto ukotvljen u stenovito tlo, odakle ga je te{ko osloboditi bez o{te}enja. Za ~u|enje je kakvu snagu razvija sejanac da probije tako ~vrsti , kompaktni materijal. U zbirkama gajimo biljku manje-vi{e iznad zemlje, da bismo spre~ili eventualno truljenje. Biljka tako izgleda i efektnije. Ali u prirodi biljke izmi~u na{oj pa`nji ukoliko je pa`ljivo ne potra`imo. Nizak splet tankih, razgranatih nadzemnih izdanaka raste raste me|u ostalim grmljem. Sl. 16. Pachypodium succulentum. Willamore. Grane retko izrastu du`e od 30 cm, a debele su 5-8 cm. Iz po~etka somotaste, a kasnije postaju glatke sa mrkom korom. Listovi rastu retko na izdancima, a pri svakom je par iglastih trnova, duga~kih oko 25 mm. Ponekad se pojavi i mali sredi{nji trn nad pupoljkom u aksili. Sivozelena povr{ina lista se menja od obrnuto kpljaste do kopljaste, nekad je i linearna, 6 cm duga~ka, a sa obe strane fino maljava. Pojedina~ni cvetovi se pojavljuju zajedno sa listovima, ali i u malim grupama. Dr{ke duga~ke 5-10 cm izrastaju na kraju grana. Uska kruni~na cev je duga~ka 1-2 cm, a u gornjrm delu ima pre~nik od 1,5-4 mm. Kruni~ni listi}i se otvaraju pod pravim uglom, uzani su, obrnuto jajasti ili obratno kopljasti, du`ine 10-18 mm, kratko za{iljeni. Krunica biva potpuno bela, ali i sa ru`i~astom ili crvenom nijansom, ponekad prugasta. Varijabilnost boja cvetova je uslovila da je bilo opisano nekoliko vrsta koje ne priznajemo ve} obuhvatamo kao sinonimne vrsti P. succulentum. Sl. 17. Pachypodium succulentum. Sejanac. Plodovi su u obliku rogova 4-6 cm du`ine, pokriveni dla~icama isto kao i listovi. Po dozrevanju pucaju po du`ini i osloba|aju 5 mm duga~ke jajaste semenke sa jednim upadljivim ~uperkom dlaka na jednom kraju, du`ine do 2 cm. Areal ra{irenosti vrste je velik. Dose`e preko centralnog i ju`nog dela Kepa na sever do reke Orand` i nadmorskih visina od 1400 m. Po Varsteru (1973.), na tim mestima su godi{nje padavine 400-750 mm. Deo te oblasti je izlo`en redovnim mrazevima. P. succulentum je u zbirkama jedan od naj~e{}ih i vrlo lako se gaji iz semena. Tako|e je i najotporniji, tako da ve} niz godina gajim ovu biljku u nepokrivenom delu staklenika, gde dobro uspeva, ali ne cveta. Biljke koje u zimu malo zagrejem, redovno cvetaju. Biljke u saksijama po~inju da cvetaju ve} kada imaju 10 cm. Odsecanjem suvi{nih izdanaka mo`emo posti}i `bunast rast, ali na`alost reznice ne pokazuju mnogo volje da se ukorene. Ako odse~emo deo sna`nog podzemnog stabla i zasadimo ga tako da delom viri iznad povr{ine, mo`emo o~ekivati da za nekoliko nedelja poka`e izdanak. U leto mo`emo tako od zasa|ene biljke odrezivati bo~ne korene i rasa|ivati ih po{to }e iz njih izrasti novi izdanci. Navodi se da uro|enicima masivni kaudeks slu`i kao hrana ili kao kvasac za pravljenje hleba. Pachypodium bispinosum Uglavnom se mo`e re}i da je tako sli~an sa P. succulentum, da ne treba ni dati njegov opis. Obe vrste variraju po veli~ini i izgledu, tako da ih je prakti~no nemogu}e razlikovati osim naravno ako cvetaju. Listovi P. bispinosum su ne{to manje dlakavi, naro~ito na gornjoj strani, a ponekad su savinuti. Trnovi su ve}inom kra}i, do 2 cm du`ine. Glavna razlika je u cvetovima koji imaju zvonastu krunicu 15-20 mm du`ine i 4-8 mm pre~nika, sa kra}im, {irim i manje rastvorenim vrhovima do 7 mm du`ine, tupo ra{irenim ili zaobljenim. Na prvi pogled se ~ini da bi obe vrste trebalo spojiti i iz jedne stvoriti varijetet druge. Razlike u cvetu ipak postavljaju tako razli~ite zahteve na opra{iva~e, da u prirodi nisu na|eni hibridi ili cvetne prelazne forme, iako se nalazi{ta obe vrste pokrivaju. Duguljasta forma kruni~ne cevi kod P. succulentum pru`a opra{iva~ima samo malu povr{inu za spu{tanje, a i cev je uzana da bi insekt mogao dospeti do nje. Verovatno je opra{iva~ stoga leptir sa sisaljkom dugom barem 2 cm. [ira cev kod P. bispinosum pove}ava nasuprot tome pristupa~nost p~elama do spolja{nje cvetne komore i sisaljka tada ne mora da bude tako duga~ka. P. bispinosum se pojavljuje na mnogo manjem arealu nego P. succulentum. To je istok Kapske provincije na nadmorskim visinama do 600 m. Vorster smatra da je tome uzrok ve}a osetljivost vrste. Sl. 18. Pachypodium bispinosum. Sejanac sa cvetom. Njena kultivacija je ista kao kod prethodne vrste, ali sam bio uspe{niji kod ukorenjavanja reznica. U mojoj zbirici cveta naj~e{}e od svih pahipodija, a vrlo retko se de{ava da bi u letnjim mesecima bila bez pupoljaka. Ponekad neki cvetovi procvetaju i u zimu. Obe vrste su zbog svog bonsai izgleda omiljene kod odgajiva~a ve} kao mlade biljke. Pachypodium namaquanum (iz velike Name) Ova upadljiva biljka je karakteristi~na za oblast Velike Name kao {to je Saguaro, Carnegia gigantea, karakteristi~an za ju`nu Arizonu. Sna`no centralno stablo koje se prema gore ne{to su`ava izraste do 2 m pa i vi{e. Pri osnovi ima pre~ik do 30 cm, a pri vrhu 7-10 cm. Obi~no se smatra da daje izdanke samo ako je o{te}en, ali John Lavranos tvrdi da to nije ta~no. U nekim oblastima su ~este biljke sa jednim do dva bo~na izdanka koji rastu paralelno pa izgledaju kao cevi orgulja. Vrhovi biljaka se umereno okre}u prema svetlu, tako|e su sve terminalne rozete listova okrenute ka severu (u domovini). Stabla su prekrivena spiralnim nizovima niskih tuberkula na kojima su tri iglasta trna. Bo~ni trnovi su dugi 5-7 cm, a srednji ne{to kra}i. Listovi su dugi do 10 cm, a rastu samo na vr{nom delu biljke. Oblika su duguljasto-elipti~nog ili obrnuto kopljasti sa klinastom osnovom na kratkoj dr{ci. Svetlo zelene su boje sa talasastom ivicom i ko`astom povr{inom sa somotastim dla~icama. Iako su opadaju}i, ~esto se de{ava da listovi ostaju na biljci preko celog su{nog perioda. Sl. 19. Pachypodium namaquanum. Handspool. Cvetovi, tako retki u zbirkama, pojavljuju se na vrhovima starih biljaka u vencima isto kao kod saguaroa. Skoro su sede}i, {iroko otvoreni, gornja kruni~na cev je oko 2-2,5 cm duga i 1 cm {iroka, sa kratkim tupim vrhovima koji se ne savijaju prema napolju. Krunica je spolja `utozelene boje, a iznutra ima ne{to purpurnu nijansu. Frank Horwood ka`e da su "boje mnogo izra`enije kod biljaka gajenih pod staklom". Retief (1982.) navodi da se u jugozapadnoj Africi biljke oplo|avaju p~elama roda Anthophorus spec. Plodovi su du`ine 2,5-4 cm, a semenke su jajaste, du`ine 4 mm. U domovini je ve}ina njih napadnuta parazitima i neplodna. P. namaquanum je o~uvan u oblasti sa obe strane reke Oran` u severozapadnoj kapskoj oblasti i na jugu jugozapadne Afrike. Raste na visinama od 300-1200 m, gde su godi{nje padavine 50-120 mm, a javljaju se i no}ne rose. Biljke pru`aju poseban izgled jer su groteskno razme{tene po oblasti punoj kamenja i stena kao usamljeni stra`ari. Njihov broj je bio smanjen sakupljanjem malih biljaka od strane istra`iva~a. Time su bile pogo|ene samo lak{e dostupne oblasti i tamo je vrsta sada strogo za{ti}ena. Ipak mu ne preti opasnost od istrebljenja i propadanja jer su mu neprohodni tereni najbilja za{tita. Nedaleko od Cauberga na|ena je biljka koja je imala vrh stabla levkasto pro{iren do forme kristata, ~ak 45 cm (Rowlwy, 1971.). P. namaquanum naraste posle klijanja brzo do visine od 4 cm ukoliko ima dosta toplote i hranljivog supstrata. Zatim svaka brzina rasta prestaje, a velike biljke imaju gotovo nemerljiv godi{nji prira{taj. Zbog nemogu}nosti vegetativnog razmno`avanja i slabe klijavosti semena oni su i u zbirkama postali retki iako ga odgajiva~i tra`e ponajvi{e zbog njegovog karakteristi~nog izgleda. Ustanovio sam da posle kalemljenja na P. lamerei, raste bitno br`e. Moram napomenuti, da da su sazrele biljke iz rezervata Springbok bolji izvor semena, nego biljke iz divljine, jer ovde ne uspeva pomenuti parazit. Pachypodium lealii Masivna stabla ove vrste su ve}im delom nad zemljom, a na raznim nalazi{tima imaju razli~it oblik. Dve populacije u Natalu koje sam posetio 1971. god. pokazivale su u tom pogledu znatne razlike. Na prvom nalazi{tu le`ali su bezobli~ni kaudeksi {iri nego visoki na punom Suncu, a iz njih su tu i tamo izbijali sna`ni razgranati izdanci, retko vi{i od pola metra. Na drugom nalazi{tu gde su uslovi rasta bili manje te{ki, tvorili su {ikaru bizarno su`enih i izuvijanih izdanaka sa pre~nikom osnove do 1 m. Izdanci su se gore granali i pod njima se moglo prolaziti kao kroz {umu i diviti se obilju manjih biljaka koje su isklijale me|u gogantima. U najzapadnijim populacijama je njihov izgled opet druga~iji. ^vrsto izdignuta stabla do 6 m visoka ovde ~ine paralelu ka P. rutenbergianum na Madagaskaru, kome je sli~an i po svojim velikim cvetovima. Krajnje gran~ice na stablima sli~nim bocama imaju debljinu od 1 cm. Glatka, papirasta kora je upadljivo srebrnasto-siva i ta kombinacija sa sjajnim, tamno-zelenim i kao sve`e lakiranim listovima, daje zaista upadljiv izgled ve} i sejancima koji dobro rastu. Opadaju}i listovi su elipti~ni ili obrnuto jajasti ili obrnuto kopljasti. Imaju du`inu do 10 cm, a {irinu do 4 cm. Na bazi se su`avaju i imaju umereno talasaste ivice. Tamo gde bismo o~ekivali palisti}e ima dva bo~na iglasta trna do 3,5 cm du`ine, a tre}i mnogo manji je nad pupoljkom aksile. Listovi izrastaju pojedina~ni ili u malim grupicama iz tuberkula koje pokrivaju celo stablo i predstavljaju redukovane bo~ne izdanke. Na kraju izdanaka se pojavljuju fini uspravni cevasti cvetovi koji izrastaju u svasti na kratkim, maksimalno 4 mm duga~kim dr{kama. Boje su ~isto bele sa kruni~nom cevi oko 4 cm du`ine, okru`ene divnim oreolom 5 asimetri~nih listi}a oko 15-25 mm dugih sa kovrd`avim ivicama. Navodi se da slatko miri{u. Ja to nisam opazio. U Evropskim zbirkama se pupoljci razvijaju suvi{e kasno u jesen, tako da ~esto otpadaju pre nego {to se rascvetaju, naro~ito ako je nepovoljno vreme. Plodovi su kapsule duga~ke 7-10 cm i 1 cm u pre~niku. Jajaste semenke su duga~ke 9 mm. Pojava ove vrste na dva izolovana nalazi{ta na suprotnim krajevima Afrike, navela je mnoge do toga da su razlikovali dve vrste P. lealli i P. saundersii. Cvetovi i plodovi se ipak ne mogu razlikovati, a tako|e u vegetativnim delovima tela postoje samo neznatne razlike. Samo geografska izolovanost nam ne daje pravo da im dodelimo status vrste, jer imamo mnogo primera, da vrste koje se javljaju u dva udaljena nalazi{ta mogu da o~uvaju identitet i sposobnost da se uzajamno ukr{taju ako do|u u takvu priliku. Zbog tog razloga mo`emo u ovom slu~aju govoriti samo o podvrsti. Sl. 20. Pachypodium lealii ssp. saundersii. Sejanac. Sl. 21. Pachypodium lealii ssp. saundersii. Dve biljke iz zbirke. Pachypodium lealii ssp. saundersi (po pronalaza~u ser ^arlsu Saundersu) Pojavljuje se od juga Zimbabvea do severnog Natala, u oblasti godi{njih padavina 500-900 mm. Ima glatke listove, ali sa donje strane srednjeg nerva i ivicama listova ima tvrde ~ekinje. P. lealii se gaji vrlo lako pod pretpostavkom da ima dovoljno Sunca tokom cele godine, a zimi kad opadnu listovi suvi odmor. Ipak je osetljiv na hladno}u, tako da temperatura ne treba da padne nikad ispod 10(C. Sejanci rastu vrlo brzo, a ve} u toku prve sezone porastu do prodajne veli~ine. Po mom iskustvu cvetanje po~inje u petoj sezoni. Reznice se ne mogu ukoreniti. Pachypodium lealii ssp. lealii Javlja se na severu jugozapadne Afrike i na jugu Afrike. Ima tipi~an usporen rast sa stablom oblika boce. Izraste do iznad 6 m. Listovi su celoviti, dlakavi, a navodi se da su ponekad ve}i od onih kod ssp. saundersii. Madagaskarske vrste pachypodia Pachypodium lamerei (po Lamereu iz ~ijih zbirki poti~e tipi~ni materijal) Ova madagaskarska vrsta je postala naj~e{}i od pahipodija u na{im zbirkama, po{to se uvozi ogromna koli~ina semena sa nalazi{ta. Najzad se ponekad pojavljuje i u cve}arstvu kao sobna biljka. Za to je uz P. geayi dobro kvalifikovan, jer dobro podnosi uslove sa centralnim grejanjem, ali zahteva stalno minimum sun~ane svetlosti i dovoljne koli~ine vode. Njegov rast iz semena uz povoljne uslove je iznena|uju}e brz. Prof. Rauh navodi da drvolike madagaskarske vrste dorastu za 5 god do visine 1-1,5 m, dok stablo ima pre~nik 10-15 cm. Kod te veli~ine obi~no P. lamerei ve} i cveta. Kako se mo`e videti po zbirkama P. lamerei ima jednostavno nerazgranato stablo, koje se otprilike na 1/4 visine pro{iruje. Sivkasto kaktusoidno stablo je pokriveno serijama spiralno pore|anih tuberkula, na kojima su 2-2,5 cm duga bo~na trna, a jedan je na gore usmeren, srednji trn oko 1/2 te du`ine. Upravo po trnovima se razlikuje od P. rutenbergianum sa kojim je jedno vreme bio povezan na nivou varijeteta. U prirodi dosti`e visinu od premo 8 m, ima stablo u obliku boce i gore se razgranava u jake vi{e-manje izdignute izdanke. Brojni vitki listovi pokrivaju vrh nekoliko centimetara u vidu retkih rozeta, a ako biljku odr`avamo u rastu, listovi ne opadaju ni zimi. Svaki list ima celu potpornu dr{ku koja se nastavlja u sredi{nji nerv lista duga~kog 25-35 cm, a {irokih najvi{e 2,5 cm. Ponekad postoje razlike u obliku listova. Jednom je bila opisana biljka sa listovima {irokim 11 cm. Boja listova je tamno maslinasto-zelena, na gornjoj strani sjajna, a sa donje ble|a. Gornja povr{ina je uvek glatka. Vrhovi i ivice listova su obi~no savinute. Uop{te treba re}i da je izgled biljaka sli~an sa P. namaquanum iz jugozap. Afrike, iako su listovi i cvetovi potpuno razli~iti, a brzina rasta P. lamerei je mnogo ve}a. Lepi beli cvetovi za koje se tvrdi da miri{u, izrastaju terminalno na stabljikama du`ine 5-20 cm. Cevaste kruni~ne cevi su duga~ke 3-6 cm, 5 zaobljenih asimetri~nih cvetnih latica se rastvara do {irine od 6 (maksimalno 11) cm. Kad cvetovi precvetaju izrastu plodovi oblika rogova duga~ki 15-20 cm iz kojih ispadaju semenke mrke boje sa dlakavim ~uperkom. P. lamerei raste dodu{e samo na jugu i jugozapadu Madagaskara, ali raste na raznim supstratima, {to obja{njava njegovu dobru adaptivnost u zbirkama. Bila su objavljena dva varijeteta i to: var. lamerei sa listovima odozdo manje-vi{e dlakavim i var. ramosum sa glatkim listovima. One su ipak neodr`ive jer podrobno prou~avanje materijala dokazuje da nema jasne razlike ni u pretpostavljenoj razlici u {irini listova, niti razlike u razgranatosti stabljike. Tokom vremena }emo mo}i ispravno razlikovati obim prirodne varijabilnosti, a podvrste, varijetete i forme mo`emo opisati, dok ne doka`emo njihovu nespojivost sa ostatkom populacije, a ne samo za smirivanje `elja sakuplja~a novim imenima. Sl. 22. Pachypodium lamerei. Bararoka. Pri kultivaciji me|utim pokazuje od svih pahipodija najve}u tendenciju ka promeni. Znatni interes odgajiva~a potvr|uju razne forme (Rowley 1979.) koje se po jednom holandskom odgajiva~u javljaju me|u sejancima u odnosu 1:1000. Ove biljke imaju listove sa privla~nim `utim mrljama. Ta pojava je ipak donekle zavisna od sezone. Dosti`e do maksimuma kontrasta na po~etku vegetacione sezone, a zimi nestaje i listovi su potpuno zeleni. Takvo pona{anje potse}a na mogu}nost prisustva virusa i ponukalo me je da izvr{im nekoliko ogleda. Kalemio sam na zelene i {arene podloge kaleme {arene i zelene, da bih video da li se {arenilo prenosi preko kalema. Svi ogledi su bili negativni, ali trebalo bi izvr{iti mnogo vi{e proba. U svakom slu~aju je {areni pahipodijum interesantna biljka i za njim ~eznu svi kolekcionari. To isto mo`e da se ka`e o kristatnim biljkama, koje rastu isto tako brzo kao i normalne, a ~ine prvo lepezu, a kasnije, kad se bo~ni izdanci slo`e u nabore, formira se kuglast oblik koji podse}a na mo`dane vijuge. Pomo}u klup~eta konca izmerio sam du`inu grebena biljke koja je imala 25 cm u pre~niku. Rezultat - 458 cm je zaista svetski rekord za jedan neprekidno rastu}i meristem. Takve biljke imaju manje listove nego {to je obi~no. Razlozi fascijacije su o~evidno razli~iti po{to se sejanci razli~ito pona{aju. Neki produkuju kristate i nemaju snage da se vrate normalnom rastu. Drugi se pak pona{aju druga~ije. Imao sam biljku sa dva izdanka. Jedan je bio ~isto kristatni, a drugi je pokazivao i normalne i kristatne odlike. Postoji jo{ i tre}i tip, potpuno druga~iji od prethodnih, sa nepravilnim kvrgavim rastom i {irim listovima. Reznice sa jedne biljke mogu prouzrokovati 4 razli~ita tipa rasta: (1) normalni; (2) lepezasti; (3) smesu normalnog i kristatnog rasta i (4) {irokolisnu varijantu, razli~itu od ostalih. Prva dva oblika su stabilna, a ostali pokazuju reverzibilnost ka normalnom. [irokolisna varijanta virusnog porekla bi zahtevala jo{ ispitivanja. Dobra `ivotna sposobnost tre}eg tipa pru`a bogat izvor vegetativnog materijala za razmno`avanje normalnih i kristatnih formi. Reznice veli~ine 2 cm se dobro zakorenjuju, a normalne biljke pru`aju dobrodo{li izvor podloga za spororastu}e vrste. Pachypodium geayi (po M. Geayiu koji ga je otkrio) Ova vrsta je uop{te uzev{i vrlo sli~na prethodnoj, tako da treba navesti samo razlike. Najupadljivija je {to su novi izdanci fino somotasti i imaju druga~ije trnove. Somot daje biljkama srebrnast izgled i stvara kontrast prema sjajnom, glatkom P. lamerei i na kraju }e ga nadma{iti u potpunosti. Listovi mladih biljaka mogu da budu du`i od 40 cm, dakle najdu`i u celom rodu, a samo 2 cm {iroki. Ivica lista je izrazito savinuta. Obe povr{ine su dlakave, stoga ne iznena|uje da neki smatraju P. geayi za dlakavu formu P. lamerei i stoga {to im se nalazi{ta preklapaju. Sl. 23. Pachypodium geayi. Ju`ni Madagaskar. Njihovi cvetovi su ipak razli~iti i o~igledno adaptirani za razli~ite opra{iva~e. Nisu poznati nikakvi prirodni hibridi, radi se dakle o dve razli~ite vrste. Beli cvetovi se nalaze u razgranatim cvastima i relativno su mali. Kruni~na cev je duga samo 1 cm. Nagore je zdeli~asto otvorena sa pre~nikom oko 2 cm. Otuda str~i potpuno otvoreni konus pra{nika. Pet kruni~nih listi}a su {iroki, zatupasti i skoro simetri~ni. Pre razvijanja su smotani. Savijene kapsule su {iroko otvorene, oko 16 cm duge i 1 cm u pre~niku. Semenke su 8-10 mm duge a ~uperak dlaka je oko 4 cm duga~ak. P. geayi je tipi~an za planine jugozapadnog Madagaskara gde raste u suvim {umama na kre~nom i {kriljastom tlu. Raste vi{e lokalno, a i manje je tolerantan nego P. lamerei. U kulturi je osetljiv. Rauh (1971.) je objavio sliku najve}eg poznatog pahipodija, to je prekrasni P. geayi oko 10 m visok sa masivnim vretenastim stablom i skoro sferi~nom krunom jakih grana. Ova vrsta je manje varijabilna od prethodne i dosada nije bio opisan nijedan varijetet. U zbirkama je re|i, a to je {teta po{to je to jedna od vrlo lepih sobnih biljaka. Guillaumin (1932, 1952) navodi da je Geayi predstavio tu biljku u Parizu 1906. god. U Hajdelbergu cveta ve} 10 god posle klijanja, ali vrlo malo odgajiva~a ima potreban prostor i toplotu da bi dostigli sli~ne rezultate. Pichon navodi da u oskudnim vremenima domoroci melju meko stablo i ekstrahuju iz njega slatki sok. Pachypodium rutenbergianum (po Rutenbergu koji je biljku prvi na{ao) Od tri drvolike vrste sa Madagaskara, najte`e se kultivi{e P. rutenbergianum, iako ima najve}i areal ra{irenosti od svih pahipodija. Raste od jugozapadnih obala sve do sevrnog vrha ostrva. Izgledom podse}a na P. lealii ssp. lealii iz malog Nama sa ~vrstim, boci sli~nim, glatkim i uspravnim stablom. Na vrhu se nepravilno grana, a pri osnovi kod {irine do 60 cm. Izraste do 8 m. Grane, gusto nanizane parovima 15 mm duga~kih trnova mrke boje i nose velike listove na kratkim dr{kama u relativno retkim rozetama. Listovi su 6 cm {iroki i do 16 cm duga~ki, sa obe strane glatki i imaju karakteristi~nu nervaturu koja se razlikuje od ostalih madagaskarskih vrsta. Cvetovi su veliki, beli kao kod P. lealii sa gornjom cevi dugom 4-6 cm, krunica se {iri do pre~nika od 3,5-7 cm koja je asimetri~na i na krajevima lepo kovrd`ava. Za razliku od P. lealii cvetovi su na mnogocvetnim razgranatim cvastima sa upadljivim dr{kama. Navodi se da su miri{ljavi, javljaju se na krajevima izdanaka posle opadanja listova. Glatki plodovi imaju vretenast oblik, dugi su 16 cm sa 6,5 cm u pre~niku. Velike semenke nose sme|i ~uperak dlaka. Guillaumin navodi da su ovu biljku gajili u Parizu 1933. god. Nemam nikakvog iskustva u gajenju ove vrste, ali Rauh ga stavlja u grupu zajedno sa P. lameri i P. geayi kao brzo rastu}u, iako manje privla~nu nego dve prethodne i to stoga {to ima tanja i manje kaktusolika stabla. Keith Mortriver ga smatra za zahtevnijeg od prethodnih, po{to tra`i vi{e toplote, a ako se zimi pusti da se osu{i izgubi korenje. Pachypodium rutenbergianum ssp. rutenbergianum Ovaj tip ima naj{iru rasprostranjenost i raste od nivoa mora do 600 m nadmorske visine. Biljke dosti`u do 6 m, a listovi imaju oblik uske elipse ili su linearni, najmanje 4 puta duga~ki koliko su {iroki. Cvetna krunica je bela, a plod ima u pre~niku 1,3-3 cm. Sl. 24. Pachypodium rutenbergianum. Sejanac iz zbirke. Pachypodium rutenbergianum v. meridionale Ima vi{a stabla, ali manje cvetove sa ru`i~astim ili belim kruni~nim listi}ima sa crvenim `ilicama. Oblik listova i ostale karakteristike su sli~ne sa tipom. Areal pojavljivanja je lokalizovan na jugozapadni deo ostrva. Sl. 25. Pachypodium rutenbergianum var. meridionale. Ampanopasy. Pachypodium rutenbergianum v. sofiense Ovaj varijetet se mo`e prepoznati po obrnuto jajastim listovima sa liskama 1,8-3 puta du`im od {irine i po manje izra`enoj bo~noj nervaturi. Kruni~ni listi}i su zatupastiji i manje kovrd`avi nego {to je to kod prethodnih varijeteta. Plod je ve}i, do 6 cm, a i do 16 cm duga~ak. Javlja se na zapadu centralnog Madagaskara i dalje na sever pored obale. Pachypodium rosulatum Sada prelazimo na grupu biljaka koja zbunjuje kako sakuplja~e tako i taksonomiste jer ih je mogu}e razlikovati samo kod cvetanja. Njihov karakteristi~an izgled sa njihovim prizemnim zadebljalim stablima i iz njih izrastaju}im tankim jako bodljikavim izdancima i `utim cvetovima na visokim ~vrstim peteljkama postavlja ih dalje od ostalih pahipodija. Ali unutar grupe kod cvetova postoje razlike, {to je botani~are dovelo do toga da se razaznaju 3 ili 4 vrste. Niti u obliku tela niti u bodljama ili ostalim spoljnim karakteristikama nema nikakve mogu}nosti razlikovanja, tako da ako izgubimo naziv, biljke ostaju do vremena cvetanja anonimne. Na sre}u, njihovi cvetovi u zbirkama nisu nikakva retkost. Sl. 26. Pachypodium rosulatum var. gracilius. Isalo. Postavlja se pitanje, za{to o njima ne govorimo kao o jednoj polimorfnoj vrsti. Odgovor je uslovljen posebno zna~ajnim botani~kim argumentom, naime da razli~ite cvetne strukture ukazuju i na razlike u mehanizmu opra{ivanja. Ukoliko se u toku evolucije pojavi promena u strukturi cveta i ovaj se adaptira na drugog opra{iva~a, onda se tu stvara barijera koja zabranjuje izmenu gena sa drugim biljkama u populaciji, a mi to mo`emo registrovati kao po~etak nove vrste. Sli~na situacija je bila registrovana kod P. succulentum i P. bispinosum u kapskoj oblasti J. Afrike, gde postoje tako|e klju~ne razlike u obliku cveta. U kompleksu koji ovde nazivamo kompleksom P. rosulatum, u prirodi je izvedeno mnogo manje istra`ivanja, jer razni autori imaju tendenciju da tvrde razli~ite stvari. Sada se prihvataju dve vrste: P. rosulatum sa {irokim, levkastim ili zvonastim cvetovima u koje se opra{iva~ mora uvla~iti. Ova vrsta ima skrivene {tapi}e. P. densiflorum ima opet {iroko otvorenu krunsku cev i istaknuti konus pra{nika. Treba napomenuti da P. baroni po obliku tela pripada tako|e ovoj grupi, oblikom cveta predstavlja dalju varijaciju sa uskom cevastom krunom cevi jasno crvene boje. Stablo P. rosulatuma ima u po~etku oblik boce. Kasnije kad po~ne grananje, po~inje i da cveta. Stabljike koje nose cvet, izrastaju iz vrhova izdanaka. Kad budu starija, stabla su {ira nego visoka, do 1 m u pre~niku, sa kratkim, debelim granama koje se postepeno su`avaju i na vrhovima razdvajaju. Stvaraju se tako koralaste krune do vi{e od 1 m, ali izuzetno dosti`u do visine od 1,5 m. Osnova je glatka, ali gornja polovina biljke je pokrivena o{trim, {iroko koni~nim trnjem. Trnovi izrastaju u parovima i dugi su 6-11 mm. O{triji su nego trnovi P. baronii. Mladi izdanci i trnovi su dlakavi, a kasnije stablo postaje glatko i dobija finu srebrnastu nijansu. Sede}i listovi su 3-8 cm duga~ki, somotasti, a na donjoj strani su svetliji. Cvetovi se izdi`u visoko iznad biljaka na stabljikama duga~kim 10-40 cm koje nose {titaste cvasti sa 10-4 cveta na svakoj stabljici. Tamno `uta kruni~na cev je duga 2-4 cm, kod usta je {iroka 4-23 mm i ima 5 zaobljenih, ne{to asimetri~nih listi}a, du`ine 10-15 mm. Dve parne kapsule dorastaju do du`ine od 20 cm i iz njih ispadaju duguljaste ovalne semenke sa sme|astim ~uperkom dla~ica na vrhu. P. rosulatum je prvi put opisan me|u rastinjem koje je prikupio Baron 1882. god. Na Madagaskaru je dosta ra{iren. Raste uglavnom na severozapadu, ali i na jugu, grubo do tre}ine ju`ne oblasti. Raste na punom suncu u pukotinama stena ispunjenim humusom i na drugim vrstama tla do visine od 200-1400 m. Pichon navodi da uro|enici koriste sok kao lepilo, ali isto tako i kao lek za rane i ~ireve. Sl. 27. Pachypodium rosulatum var. gracilius. Iz zbirke. Previer de la Balthie (1934.) zabele`io je prirodni hibrid izme|u P. rosulatum v. horombense i P. densiflorum koji je imao cvetove prelaznog oblika. Rauh (1972.) navodi drugi slu~aj izme|u P. rosulatum i P. brevicaule, tako|e prepoznatljiv po cvetu sa spoljnim znacima obe vrste. Mogu}e je stoga zaklju~iti da opra{uju}i insekat nekad na~ini "gre{ku" po{to se radi o razli~itim cvetnim strukturama. Bilo je opisano 5 varijanti, ja priznajem samo tri: Pachypodium rosulatum v. rosulatum Grane ~vrste, listovi {iroki, a gornja kruni~na cev je {iroka, valjkasta i u srednjem delu uvrnuta. Kod usta ima u pre~niku 15 mm. Pachypodium rosulatum v. gracilius Kako nazna~ava i sam naziv, ova biljka je manja po pre~niku, najvi{e 40 cm, sa manjim brojem vitkih izdanaka. Fine bodlje rano opadaju, tako da donji delovi grana ostaju goli. Listovi su u`i, a kruni~na cev nije du`a od 3 cm. Javlja se u Isalo Mountains. Sl. 28. Pachypodium rosulatum var. gracilius. Iz zbirke. Pachypodium rosulatum v. horombense Cvetna cev je zvonasta, 17-23 mm {iroka kod usta, uvek me|u kruni~nim listi}ima str~i iz cevi 5 izra{taja sli~nih ostrigama. Vrhovi krunice su manje rastvoreni ili su vi{e {iljasti nego {to je to slu~aj kod tipa. Poti~e iz centralnog i ju`nog dela sa visine od 500-1000 m. Sl. 29. Pachypodium rosulatum var. horombense. Bareketa. Sl. 30. Pachypodium densiflorum. Fianarantsoa. Pachypodium densiflorum Opis izgleda P. rosulatum va`i i za ovu vrstu koja se javlja na centralnom Madagaskaru na visinama do 1500 m. Njegova nalazi{ta se delom prekrivaju sa nalazi{tima prethodne vrste. Razlika postaje o~igledna kad biljke procvetaju: krunica se potuno otvara a u sredini ima zdelasto udubljenje iz koga se izdi`e nepokriveni konus pra{nika. Cvet ima zasi}enije `utu nijansu nego {to ima P. rosulatum. Rauh navodi hemijske razlike u pigmentima - kod P. densiflorum su to karotenoidi, a kod P. rosulatum flavonoidi. U prirodi mo`e P. densiflorum dosegnuti debljinu od 2 m kod visine od 70 cm, sa mnogim jakim, izdignutim granama koje se su`uju. Listovi su do 10 cm dugi, a 5 cm {iroki. Duge stabljike nose i po 10 cvetova u obliku nepravilnog {tita. Cvetovi imaju u pre~niku 1,5-3 cm. Ve}i cvetovi se pojavljuju u severnim oblastima. Cev je du`ine do 1,5 cm, a 5 ra{irenih latica su umereno asimetri~ne. Duge su 1,5 cm, a {iroke 1,8-2 cm. Plodovi su vitki, valjkasti i do 15 cm duga~ki. Semenke su glatke, pre~nika 6 mm, sa crvenkastim ~uperkom dlaka. Sl. 31. Pachypodium densiflorum. Fianarantsoa Pachypodium densiflorum v. densiflorum Ima vi{e-manje sede}e listove i cvetove. ^a{i~ni zupci su duga~ki, a grlo kruni~ne cevi je glatko. Sl. 32. Pachypodium densiflorum. Intremo. Pachypodium densiflorum v. brevicalyx Ova vrsta se mo`e razlikovati po listovima, ~ije su liske na bazi klinaste, prema ~a{i~nim zubcima upola kra}im nego kod tipa, prema malim cvetovima na 2-2,5 cm dugim stabljikama i prema dla~icama u donekle dubljoj kruni~noj cevi. Poti~e iz nalazi{ta udaljenog od ve}inske populacije dalje ka severu. Pachypodium baroni v. baroni (prema ser R. Baronu misionaru na Madagaskaru 1872-1907) Sve do nedavno je bio poznat samo iz herbarskog materijala, ali sada su u zbirke dospele i `ive biljke. U domovini doraste i do vi{e od 2 m. Ima lepe lovorolike listove 15 cm duga~ke i 5 cm {iroke. Sejanci u kulturi nemaju tako jaku osnovu kao v. winsdorii. Cvetovi su na visokim stabljikama du`ine do 25 cm, rastu u brojnim cvastima koje se otvaraju u serijama. Sl. 33. Pachypodium baronii var. windsorii. Sl. 34. Pachypodium baronii var. windsorii. Iz zbirke. Pachypodium baroni v. windsorii (po Windsor Castleu na severu Madagaskara) Slikoviti Windsor Castle se nalazi na planini na severnoj izbo~ini ostrva. Udaljen je 300 km od tipi~nog nalazi{ta varijante. Biljka je u svim delovima manja od tipa, ali zato vi{e cenjena od sakuplja~a. Gomoljasta osnova meri 20 cm u pre~niku, a stablo ne doraste vi{e od 1 m visine. Listovi su duga~ki 9 cm, a {iroki 4,5 cm. Crvena cvetna krunica ima u sredini belo "oko", a cvetovi se javljaju na vrlo kratkim peteljkama u malim grupama po 2-10. Navodi se da ova varijanta najre|e raste na kre~nja~kom tlu, dok tip daje prednost kiselim {kriljastim podlogama. Obe varijante tra`e vi{e nege nego ostale vrste, po{to isu{ivanje supstrata mo`e dovesti do uni{tenja korena. Pachypodium ambongense (po reci Ambongo) Ovo je najmanje poznat od svih pahipodijuma i jedini, koji po mome znanju nikad nije do{ao ni u jednu zbirku. Donekle stru~no ga je 1924. god opisao M. H. Poisson na osnovu herbarskog uzorka Periera de la Berthica. Otuda poti~e i fotografija iz 1962. god koju je objavio W. Rauh. To je njegova jedina ilustracija pored slabo ura|enog crte`a koji je pratio Poissonov opis. Tipi~ni lokalitet je u arealu kre~nja~kih stena u prirodnom rezervatu Namaraka u Ambongu, severozapadni Madagaskar. Prerano je sada tvrditi da li je ili nije dobra vrsta. Nadam se da bi neko mogao biti inspirisan da poseti areal i pobli`e ga ispita (a i donese seme ako je mogu}e). Isto kao i svi ostali endemiti na Madagaskaru i ovaj je ugro`en civilizacijskom destrukcijom nalazi{ta koja se tamo de{ava u sada{njosti. Celokupnim izgledom podse}a na P. baronii i P. decaryi sa glatkim stablom oblika boce koje dosti`e visinu 1 m, a na vrhu nosi nekoliko relativno tankih, kratkih izdanaka gusto pokrivenih ~vrstim trnjem koje se javlja u parovima. Duguljasti ili jajasti listovi dugi su 3-6 cm na kratkim peteljakama. Donja povr{ina lista je dlakava. Izrazito razlikuju}i znak su beli cvetovi do 5,5 cm u pre~niku i 3-3,5 cm duga~ki. Plodovi i seme su nepoznati. Rauh smatra da bi mogli da budu srodni skoro nebodljikavom P. decauryi ali isto tako bi mogli da bude u pitanju belo cvetaju}a varijanta P. baronii. Pachypodium decaryi (po nalaza~u Decariu) Samo donekle odre|eni ~lan reda jer je potpuno redukovao trnove. Moramo zaista pa`ljivo pogledati izbliza da bi razaznali trnje. Ono je maju{no, crno i opada zajedno sa listovima. Ako bez njega zamislimo glatku povr{inu tela, podseti}e na P. rosulatum ili P. baronii. Ima sivkastu poko`icu i masivno, jako, skoro kuglasto stablo, na bazi do 40 cm u pre~niku koje se naglo su`ava do nekoliko tankih izdanaka koji na krajevima nose formirane rozete listova. Oni su 5-8 cm duga~ki, 4-5 cm {iroki sa kratkim petetljkama, obi~no sa finim dla~icama po ivicama. Sl. 35. Pachypodium decaryi. Veliki i upadljivi cvetovi cevastog oblika pojavljuju se u manjim grupama na vrhovima izdanaka i podse}aju na cvetove P. lamerei i P. lealii. Mogu biti 5-8 cm duga~ki i razvijeni i do 12 cm u pre~niku. Kruni~ni listi}i su izrazito asimetri~ni, do 5 cm dugi i 3 cm {iroki. Rauh navodi da ispu{taju plesnivi miris kao glog, a u zbirkama privla~e malo insekata. Poisson upore|uje miris sa za~injenom ~okoladom. Plod i seme dosad nisu bili opisani, a ni u prirodi nisu bili na|eni. Do zbirki je dospelo vrlo malo biljaka. P. decaryi je usko lokalizovan, ome|en samo na najseverniji vrh Madagaskara na visinama oko 500 m. Sa botani~kog gledi{ta je vrlo zanimljiv jer svakako pretstavlja vezu sa rodom Adenium od koga se razlikuje samo u`om kruni~nom cevi i {tapi}ima bez kon~i}a. Kod adeniuma nisu bile poznate bele krunice. Zanimljiv je i sa vrtlarskog gledi{ta, jer ima najve}i cvet u celom rodu. Treba jo{ zabele`iti da za zbirke mo`e lako nestati. Retkost je bio uvek. Iako se uspelo da se u Hajdelbergu razmno`i kalemljenjem, u stvari tamo ne `ivi ni jedan jedini. Sl. 36. Pachypodium brevicaule. Iz zbirke. Pachypodium brevicaule (sa kratkim stablom) Poslednji, sa najmanjim telom, ali nije nezanimljiv jer je kao patuljasti pahipodijum pobudio veliki interes kolekcionara. Nije ga lako nabaviti, a jo{ je te`e odr`ati ga u kulturi. Telo biljke je maksimalno zbijeno, ve} sejanac je kao kuglica, a kasnije se po~ne pretvarati u niski pljosnati kola~ koji samo nekoliko cm viri iz tla. To je tipi~ni litofil koji u prirodi raste na golim stenama pri punom suncu. Velike biljke stare mnogo godina imaju u pre~niku 60-100 cm i Rauha podse}aju na hrpu krompira. Njihova srebrnasta poko`ica je sli~na stenovitoj podlozi. Izgled mu je jedinstven sa teleskopski isturenim izdancima koji izrastaju samo nekoliko milimetara iznad povr{ine tela. Listovi i trnje su razme{teni tako da se javljaju u rozetama. Listovi su elipti~ni, sli~ni listovima kaline (ligustrum), tamno zeleni, skoro sede}i, 2-4 cm duga~ki i najvi{e 16 mm {iroki, fino dlakavi, naro~ito dok su mladi. Trnovi su samo oko 3 mm duga~ki, meki i beli~asto, retko dlakavi. Sl. 37. Pachypodium brevicaule. Tsimbabaja. Svetlo `uti cvetovi koji su veliki u odnosu na biljku kojoj pripadaju, izrastaju na stabljikama dugim 2-5 cm u stisnutim ra{ljama po 2-6 na jednoj stabljici. Valjkasta gornja krunska cev je 15 mm duga i nosi 5 ra{irenih kruni~nih listi}a. Oni su asimetri~ni, 15 mm dugi i 12 mm {iroki. Dvojni plod je valjkast i do 10 cm duga~ak. P. brevicaule }e u kulturi uvek biti prava retkost. Do sada umemo da ga razmno`avamo samo iz semena, a raste tako sporo, da je trogodi{nji sejanac velik samo kao zrno gra{ka. Pretpostavljam da bi se kalemljenjem na P. lamerei mogao ubrzati rast u tom stadiju, ali to nisam isprobao. Vrlo je osetljiv na hladno}u i suvi{nu vlagu. Treba ga cele godine dr`ati na toplom i zasaditi u izuzetno propustljivu podlogu. U doba mirovanja opadaju svi listovi. U to vreme treba samo minimalno zalivati. Rauh (1972.) je prikazao ilustraciju prirodnog hibrida koji izgleda kao me{anac sa P. rosulatum sa kojim se prekriva na nalazi{tima. GAJENJE Skoro je neverovatno, sem nekoliko izuzetaka, da je 1900-te godine ve}ina ovde opisanih biljaka u zbirkama bila skoro nepoznata i da je samo sporadi~no na{la put do nekih od botani~kih vrtova (Guillaumin 1932, 1952). Iako su sve vrste koje danas znamo bile ve} tada opisane, bile su poznate samo iz herbarskog materijala, a za dobijanje tih biljaka u zbirke bilo je ulagano samo malo napora. Tako|e su i skuplja~i koje je zahvatio talas sabiranja retkih i neobi~nih sukulenata, postali meta ironi~nih podsmeha. Ako postoji neko ko zaslu`uje po{tovanje zato {to je pretvorio san u javu, to je ponajpre prof. Werner Rauh, koji je nekoliko puta proputovao Madagskar i izgradio istra`iva~ku zbirku na univerzitetu u Hajdelbergu koja je uvek bila, a i danas je, meka svih ljubitelja tropskih sukulenata. Biljke su tamo bile razmno`avane i deljene pre svega specijalistima i istra`iva~kim laboratorijama. Njegovi bogati i jasno formulisani radovi o morfologiji, anatomiji, citologiji i biohemiji pa i onih najosetljivijih i najrazmno`enijih rodova madagaskarske flore pomogli su pridobijanju mnogo novih interesenata. Za kulture u staklenicima uvedene su nove metode: "toplog sanduka" i "polietilenskog {atora" za tropske sukulente, ali i tehnika kalemljenja koja pobolj{ava odr`avanje, ubrzava rast i razmno`avanje retkih vrsta. Na po~etku {ezdesetih godina kult iz Hajdelberga se pro{irio na Englesku zahvaljuju}i pionirima: Dr. K. V. Mortimeru, tada{njem predsedniku British Cactus and Succulent Society, kasnije C. V. Pitcheru, redaktoru ~asopisa toga dru{tva i F. H. Horwoodu, koji radi na univerzitetu u Lidsu, a tako|e ima funkciju u udru`enju. Njima zahvaljujemo za re{avanje specijalnih problema sa aklimatizacijom biljaka na klimu tako razli~itu od njihove u domovini, gde su temperature od 70( C skoro redovne. I adenium je na{ao sli~ne pregaoce u Johnu Lavransu, Davidu Hardyumu, F. Harwoodu i drugima, koji su nastavili da pose}uju udaljene i malo poznate oblasti kao {to su ostrvo Sokotra u ju`noj Arabiji i tako dopunili praznine u na{em znanju o promenljivosti vrsta u prirodi. Isto kao i ranije i sad je to dovelo do redukcije broja vrsta i suvi{nih naziva koji su ranije ponikli. U Americi su novi tropski sukulenti nai{li na topao prijem uglavnom u dr`avama jugozapada, gde je odr`avanje povi{ene temperature mnogo jeftinije. Veliku ulogu je ovde odigrao International Succulent Institute koji je nudio Adeniume i Pachypodiume pre nego specijalizovani rasadnici. I premda nijedna od ovih biljaka nije tako `ilava i otporna, a i ne razmno`ava se tako dobro kao popularni kaktusi, ipak se ne odupire demistifikaciji toliko, kao na pr. ve}ina stapelija i euphorbia iz isto~ne Afrike. Pritom u oko polovine vrsta mo`emo o~ekivati cvetove u saksijama od 12 cm ili manjim. Pachypodium i Adenium su iznena|uju}i adaptibilni, ako uzmemo u razmatranje, koliko su razli~iti uslovi u na{im staklenicima od onih na koje su biljke navikle u svojoj domovini. Ova adaptibilnost obuhvata i nastavak ciklusa rasta u obratnim godi{njim dobima na{e polulopte. Ako uva`imo da su to ve}inom tropske biljke, pa isto kao i njihovi ljudski su`itelji ne podnose niske temperature, tako njihova kultivacija po~iva ugavnom na tome, kako im obezbediti {to vi{e i {to ekonomi~nije toplotu. Ranija obave{tenja o tome da se te{ko gaje, poticala su otuda, {to su poku{aje aklimatozacije vr{ili sa biljkama istrgnutim iz zemlje skoro bez korena, a mu~ila ih nedeljama traju}a doprema iz domovine do Evrope. Velike biljke se uvek te{ko privikavaju, ve}e {anse imaju manje jedinke. Najbolji u tome su sejanci. Pored dovoljno toplote, zahtevaju i svoju porciju svetlosti, a najbolje uspevaju na punom suncu. Podnose delimi~no senku, ali tad nisu spremne da cvetaju. Pod staklom je veoma va`na ventilacija, a samo malo staklenika ima pogodne uslove za provetravanje tokom vru}eg godi{njeg doba. Isto je tako neophodno za vreme perioda rasta dovoljno zalivati, ponajvi{e u najsun~anijim i najtoplijim delovima leta. Koli~ina vode zavisi od vrste i veli~ine biljke. Visoki drvoliki P. Lamerei ili P. geayi popiju za nekoliko sati svu vodu iz saksije, ukoliko su u punom rastu. Ovde vredi jedno pravilo: ostaviti zemlju da se prosu{i, a zatim zaliti tolikom koli~inom vode da se korenova bala dobro nakvasi. Ne smemo pokvasiti samo povr{inu, a korenje ostaviti suvo. Nikada, pa ni zimi, ne smemo pustiti da se korenova bala sasvim osu{i, jer se time uni{tavaju prehranjuju}i koren~i}i. Ukoliko sadr`aj saksije ostane nekoliko dana mokar, to obi~no dovodi do gubitka korena. U takvom slu~aju biljku izvadimo iz zemlje, o~istimo je i postupamo sa njom kao sa reznicom ili je nakalemimo. Ako odr`avamo temperaturu barem na 16( C a i ostali uslovi su dobri, mo`emo stalno zalivati. Ako ipak temperatura padne (a 10( C je donja granica pre`ivljavanja), dr`imo biljke vi{e na suvom i time potpomognemo njihovo zapadanje u mirovanje. To se o~ituje delimi~nim ili potpunim gubitkom listova. P. lamerei izdr`i povremeno i 4( C, P. succulentum i ta~ku mr`njenja, ali to su samo izuzetci. Od Adenija je najmanje osetljiva ssp. oleifolium (po izjavi Johna Lavranosa). Po{to ove biljke gajimo u zajedni~kim zbirkama sa drugim sukulentama, treba pahipodiume i adeniume dr`ati na najtoplijem mestu staklenika, zajedno sa stapelijama, euforbijama i drugim srednjeafri~kim biljkama, za razliku od kaktusa koji zimi ne tra`e a i ne podnose toplotu. Idealno je ako imamo staklenik podeljen na vi{e delova. Autor ima staklenik podeljen na tri dela. Jedan potpuno bez grejanja, drugi koji se greje do minimuma od 10( C i tre}i, najve}i, pogodan za ve}inu gajenih sukulenata kod koga je minimum iznad 4( C. Najednostavnije je postaviti u jednom uglu polietilenski {ator koji se oslanja bilo na kultivator bilo na grejanje. Tamo sakupimo biljke osetljive na hladno}u. Kod dana{nje energetske situacije postoji jo{ jedan na~in: preneti biljke u stan i dr`ati ih na prozoru okrenutom ka jugu ili pribli`no tome. Oba roda se izvrsno adaptiraju na suvi vazduh stambenih prostorija, a njihov kaktusoliki ili bonsajeviti izgled ih upravo predestinira kao sobne biljke ako ho}ete i preko cele godine. Samo ta ~injenica da se gaje tek kratko vreme, ne dozvoljava da postanu popularne i u domovima. Moramo obratiti veliku pa`nju da ih no}u ne uni{ti mraz. No}u mo`emo biljke stavljati u zaklon, na topla mesta. Biljke u stanu tra`e vi{e vode, po{to u suvom vazduhu stanova ispari iz saksije mnogo vi{e vode, nego {to je to u stakleniku. U prirodi se adenijumi i pahipodijumi nalaze na zemlji{tima sa razli~itim pH-vrednostima. Do koje mere su vrste vezane za pojedine tipove tla to neznamo. U bilo kom tipu supstrata izvanredno je va`na dobra drena`a. Sukulentima je neophodan pristup vazduha i do korenja, a ne podnose da su dugo mokri. Znamo za uspe{no gajenje u raznim supstratima, sa zemljom i bez kori{}enja zemlje. Zemlja ima promenljiv sadr`aj hrane, dovoljan samo za ograni~eno vreme rasta. Mnogi odgajiva~i koriste dobar kompost sa dodatkom 1/3 ili 1/2 grubog peska. Drugi koriste sopstvene me{avine za gajenje sukulenata. Me|u sme{ama bez zemlje koristi se i {oder, sam za sebe ili u smesi sa tresetom. Sadr`aj hrane je ni{tavan i stoga se hrana mora dodavati u vidu rastvora. Ali i kod primene zemlji{ne me{avine preporu~uje se sredinom sezone rasta dodavanje niskoazotnih |ubriva, a to ponajpre za brzorastu}e vrste, koje iz najrazli~itijih razloga ne mo`emo posaditi. Uvozne biljke se jo{ te`e aklimatizuju i za to je potrebna ne samo ve{tina, ve} i izvesna doza sre}e. Kod raspakivanja konstatujemo da su biljke ponekad ekstremno isu{ene, pa je korisno da ih na nekoliko dana namo~imo u toplu vodu. To potpoma`e da se omek{a korenov sistem koji iziskuje temeljit pregled. O{te}eno korenje i granje kao i tkiva uni{tena truljenjem moramo otstraniti o{trim no`em. Za tu svrhu mo`emo vodi dodati i fungicide sistematskog delovanja u propisanoj koli~ini, kao posebnu prethodnu meru za{tite od truljenja. Posle takvog tretmana popra{imo korenje stimulatorom, a biljku postavimo u polusenku i ostavimo nekoliko dana da se zacele ozlede. Zatim ih stavimo u kultivator sa supstratom za ukorenjivanje (treset i grubi pesak u jednakim delovima) pri temperaturi od 21-27( C na punoj svetlosti, a staramo se da vazduh i supstrat budu uvek vla`ni. Naoru`amo se strpljenjem, jer zakorenjivanje traje nedeljama, mesecima, a nekad se ne desi ni za dve godine. Ne o~ajavajte! Kontroli{ite stalno biljku da li se ukorenila, a ako nije, nastavite strpljivo stalno na isti na~in. Pesticidna kontrola se ni~im ne razlikuje od teku}eg primenjenog postupka kod gajenja sukulenata. O gljivi~nom i bakterijskom trulenju ve} sam pisao. Prevencija je uvek bolja nego le~enje, zato odr`avajmo dobre uslove rasta dovoljnom cirkulacijom vazduha, svetlo{}u, temperaturom i op{tom ~isto}om. Ako biljke jednom ili dvaput godi{nje tretiramo sistemskim insekticidom, za{titi}emo ih od uobi~ajenih neprijatelja- buba i va{iju. Mu{ice sciara su ne{to otpornije, a zadr`avaju se uglavnom u tresetnim toplim i vla`nim supstratima gde izaziva {tete naro~ito me|u sejancima. Protiv njih su namenjeni komercijalni preparati koji sadr`e diazinon. RAZMNO@AVANJE Sada kada su izvozne sadnice postale gotovo nedostupne moramo se postarati o razmno`avanju biljaka koje su ve} u zbirkama, da bismo obezbedili kako njihovo o~uvanje, a time i spre~ili plja~kanje nalazi{ta. Medode razmno`avanja su iste kao kod svih cvetaju}ih biljaka, a to je: 1. seme, naro~ito od pahipodija i adenijuma sa nalazi{ta; 2. vegetativno, reznicama i kalemljenjem. Treba napomenuti da vegetativno razmno`avanje daje klonirane biljke sa istim genotipom kao kod roditeljske biljke tako da ukoliko ho}emo seme, moramo imati dve jedinke, po{to je porodica Apocycinaceae heterogamna (ne va`i za sve pahipodije, odgajiva~i u ^SSR su to nedavno dokazali). Reznice od stabla Neke vrste, kao P. brevicaule i P. namaquanum ne mogu se razmno`avati vegetativno i tada se moraju gajiti iz semena. Mnogi drugi imaju samo nekoliko jakih grana, a odgajiva~i nerado rizikuju uni{tenje biljke i nesigurno zakorenjavanje reznica. Znamo samo veoma malo o zakorenjavanju velikih grana, a op{ti nazori o tome nisu ni malo optimisti~ni. Ja imam sa reznicama P. lamerei takvo iskustvo, da ~im su manje (do 2 cm) tim se lak{e zakorenjuju. Problema ima samo sa reznicama du`ine 10 cm. Rothstein (1971.) je zakorenjivao grane 45x10 cm 13 meseci na plovu~cu. Korenovi su se pojavili po celom obodu, a pri presa|ivanju su se lako lomili. Obi~no je postupak pri zakorenjavanju slede}i: ostavimo reznice da se prvo zasu{e da bi se na reznim povr{inama stvorio kalus, a zatim ih posadimo u supstrat za zakorenjavanje. Najbolje se reznice uzimaju na toplom. Stavimo ih gde je najtoplije, dr`imo ih u polusenci, ~esto vla`imo, ali substat ne treba da bude suvi{e mokar. Kad preteramo sa su{enjem mo`e kalus da bude tvrd, a ako reznu povr{inu osu{imo nedovoljno mogu istrunuti. Kori{}enjem sistemskog fungicida (Benlate) sni`ava se verovatno}a napada trule`i u kriti~no doba zakorenjavanja. To uradimo tako, da po~etkom vegetativnog perioda ostavimo biljke pripremljene za razmno`avanje da se natope sistemskim fungicidom. Posle 14 dana se iz njih iseku reznice i napra{imo stimulacionim pra{kom i odmah zasadimo u kultivator gde je temperatura 21-27( C. Na taj na~in mi je uspelo da ukorenim vi{e vrsta. Kao supstrat za zakorenjavanje mogu se koristiti i drugi porozni inertni materijali (plovu~ac, antuka itd). Reznice iz korena Ova metoda je malo ra{irena, a koristi se za razmno`avanje reznica jakog korena. Posebno je za to pogodan P. succulentum. Gomoljaste korene odre`emo pri presa|ivanju i zasadimo tako da vire oko 1 cm nad povr{inom substrata. Mo`emo je tako|e primeniti na biljke koje zasadimo ne{to vi{e, a posle zakorenjivanja odre`emo korenje tik uz stablo. U dobrim uslovima reznice niknu za nekoliko nedelja. Jednom sam rasekao duga~ki koren na 3 komada od po 10 cm. Svi delovi su isterali izdanke , ali je najsporijem za to trebala cela godina. Kulture tkiva Pitanje vegetativnog razmno`avanja ne bi bilo iscrpljeno ako ne bismo pomenuli metodu, gde se rastu}i meristemi gaje u sterilnim kulturama u laboratoriji. Ova tehnika je bila probitno razvijena za razmno`avanje orhideja i za dobijanje bezvirusnih podloga. Probe su izvr{ene ve} i sa nekim sukulentnim biljkama, npr. u Kraljevskoj botani~koj ba{ti, i odatle su bile razaslate i drugim istra`iva~kim sredi{tima. Mislim, za pahipodije, posebno one retke i ugro`ene, bilo bi posebno pogodno razmno`avanje tim postupkom. Kalemljenje Oba roda se mogu kalemiti isto tako dobro kao kaktusi, pa tako imamo mogu}nost da ubrzamo rast sporo rastu}ih vrsta, ili da razmno`imo vrste vr{nim reznicama. Tako se mogu o~uvati i rariteti koji po~inju da trunu u korenu (Rauh, Dinklage 1972.). Podloge uzimamo od drvolikih brzorastu}ih vrsta, posebno od P. lamerei. Podloge posadimo u saksije sa hranljivom zemljom i dr`imo na toplom da bismo izazvali sna`an rast. Isto kao i kod drugih metoda prole}e i rano leto su najbolje doba za ovaj vid razmno`avanja. Uslov za uspeh je ~isto}a reza i spajanje podloge i kalema tako da se krugovi kambrijuma koji su ispod kore, me|usobno poklapaju. Bilo bi idealno kad bi oba imala isti pre~nik. Ukoliko je kalem manji, postavimo ga ekscentri~no, tako da se krugovi prekrivaju barem sa jedne strane. Klinaste izreske kristata mo`emo postaviti le`e}i. Na kraju kalem dobro pri~vrstimo gumicama za saksiju koju stavimo u kultivator gde je dovoljno toplo i vla`no. Posle nedelju dana gumicu skinemo i pogledamo da li je spajanje uspelo ili nije. Ukoliko nije uspelo razre`emo povr{ine jo{ jednom i poku{aj ponovimo. Retke adenije se te`e mogu kelemiti na P. lamerei, a dalja metoda, koju su izneli Rauh i Dinkloge zasniva se na kalemljenju na lijander (Nerium oleander). Pri tom kalemljenju dolazi do jedne zanimljive pojave. Na spoju se razvija vanredno veliki kalus koji je sposoban da popuni {upljine od 5-10 mm, tako da kasnije te{ko mo`emo da na|emo mesto srastanja. Kalemljenje je vrlo ekonomi~no. Isekao sam izdanak P. baronii, debeo kao prut, na komade du`ine 1-1,5 cm i nakalemio na podlogu od P. lamerei istog pre~nika, a posle 1 meseca su svi po~eli da rastu. Sejanci P. namaquanum veliki kao gra{ak, isto su reagovali na kalemljenje. Teoriski bi se moglo nakalemiti i jedna bradavica pod pretpostavkom da vrh rasta ostane neo{te}en. Zasejavanje semena Zasejavanje semena nije ni{ta te`e nego sejanje kaktusa, ukoliko uop{te imate izvor sve`eg semena. Kod porud`bina uvek tra`ite da osetljivo seme budo dobro zapakovano, najbolje u limene kutije. Desilo mi se da sam dobio nekakve uzorke potpuno uni{tene ma{inom za frankiranje. Kod ku}e prizvedeno seme bi bilo bolje, ali bismo morali ovladati tehnikom opra{ivanja. Obi~no se smatra da tako veliko i meko semenje brzo gubi `ivotnu sposobnost, ali Rauh navodi da je klijalo seme staro nekoliko godina. Keith Mortimer smatra da klijavost semena adenija traje 3-4 meseca. Seme zasejavamo uglavnom na toplom u sterini supstrat, u pesak, treset ili njihovu smesu. Supstrat treba strilizovati da se spre~i rast korova i drugih ne`eljenih organizama. Dobro je da seme pokrijemo tankim slojem grubog peska (do 5 mm) koji je dobro upori{te za uspravan rast sejanaca. Zdelice sa usevima dr`imo vla`ne, ali ne suvi{e, na 21-27( C, prekrivene polietilenskom folijom ili ih mo`emo staviti cele u polietilenske kesice. Ovo uslovljava i dobar rast gljivica i plesni, pa moramo u vodu za zalivanje dodavati fungicide. Prazne ljuske semenki treba odstraniti jer mogu izazvati razvoj plesni. Ako je seme klijavo ono obi~no brzo i nikne. Ono {to ne iznikne za 6 nedelja mo`emo smatrati propalim. Razne vrste rastu razli~itom brzinom. P. brevicaule raste najsporije, a sejance mo`emo dr`ati u rastu i preko zime, sve dok se ne pojave prve bodlje. Drugi ekstrem su drvolike vrste, koje rastu vrlo brzo, ako im obezbedimo optimalne uslove. Na pr. Adenium obesum daje biljku od 10 cm visine i 2,5 cm debljine, dakle biljku prodajne veli~ine za 3 meseca (Rowlwy 1959.), drvoliki pahipodiji rastu i br`e. Rauh navodi godi{nji prira{taj od 20 cm , koji se kod sarijih biljaka smanjuje na 7-10 cm. godi{nje. Afri~ke vrste rastu posle klijanja brzo, ali P. namaquanum posle dva leta usporava svoj rast. Grupa P. rosulatum raste sporije. Imate jak ose}aj zadovoljstva kad gajite vlastite sejance i kad mo`ete posmatrati kako se menjaju od malih zelenih kuglica u zrele biljke. Kruna tog doga|aja je kad procvetaju cvetne krunice. Po~etnicima se ne savetuje da eksperimenti{u sa adenijumima i pahipodijumima. Njihovo seme je prili~no skupo i retko. Neka se najpre nau~i postupanje sa obi~nim vrstama kaktusa, a tek kad se to savlada, mo`e se pristupiti ovim rodovima. Po nekim pokazateljima su ipak Apocyneaceae "jednostavnije" od kaktusa: imaju ve}e seme, lako se sa njima manipuli{e, a u zimu ih ne moramo staviti na zimovanje, ako im pru`imo dobre uslove rasta. POGOVOR Prilikom pribavljanja materijala za ovaj prikaz o dva sukulentna roda fam. Apocynaceae bio sam iznena|en da postoji tolika koli~ina nedovoljnih podataka u literaturi, posebno stoga {to je o njima u poslednje vreme bilo toliko toga napisano. Posebno imam na umu mehanizam opra{ivanja i nadam se da }e uskoro biti sprovedena posebna promatranja. Oba roda su jo{ u aktivnom stadiumu razvoja iako se to ne pokazuje tako izrazito u kontraverzama {to se ti~e vrsta i njihovih ograni~enja, kako je to slu~aj kod drugih sukulentnih rodova. Novi nalazi mogu izazvati dalju reviziju imena. Razli~iti osnovni tipovi cveta su obi~no u vezi sa raznim oblicima tela. To je uzrokovano time, {to oba organa, telo i cvetovi, zajedni~ki reaguju na pritiske okoline prilago|avaju}i se novim oblastima, novim uslovima i novim opra{iva~ima. Ve}ina botani~ara }e se saglasiti sa tim da Pachypodium i Adenium imaju zajedni~kog pretka u okviru porodice i stoje me|usobno bli`e nego ostali rodovi. Taj davno iz~ezli predak je postojao verovatno pre nego {to se podelila Gondvana. Mo`emo dakle naga|ati da je predak roda Adenium postojao ve} u toj oblasti koja se kasnije podelila na Afriku, Arabijsko poluostrvo i Sokotru, a predak roda Pachypodium na onom delu koji je kasnije razdeljen na Madagaskar i Afri~ki kontinent. Oba roda imaju dlakavo seme, koje obezbe|uje {irenje putem vetra. Mo`emo me|utim primetiti da dlake sa semena u mnogo slu~ajeva opadaju jo{ pre nego seme napusti plod. O Madagaskaru je poznato da je napustio Afri~ki kontinent vrlo davno i ima svoju bogatu floru, mnoge cele endemi~ne porodice (kao Didiereaceae aj.) koje ne postoje nigde drugde. Stoga nas ne iznena|uje da su se afri~ki i madagaskarski pahipodiji razvijali po donekle razli~itim linijama. Bili su opisani, iako retki, prirodni hibridi, ali za sada ne znamo da li se mogu ukr{tati kontinentalne vrste sa madagaskarskim, tako kao {to je to na pr. u rodu Aloe. Kako fosilni nalazi nisu poznati, ostaje evolutivni razvoj oba roda predmet raznih pretpostavki. [ta je to tako posebno kod pahipodija i adenija da je prouzrokovalo takav porast popularnosti u poslednje dve ili tri decenije? Po nekima je to u skladu sa celokupnim porastom popularnosti gajenja sukulenata, pa sve {to je novo pobu|uje pa`nju i interesovanje. Skuplja~ka sklonost se poja~ava nala`enjem malo poznatih oblasti, pri ~emu neke dose`emo lako, a druge su te`e i tra`e dovitljivost, strpljivost, a i konto u banci. Pachypodie i Adenie se uprkos svim tim ~injenicama pona{aju dovoljno vredne tog cilja. ^esto su ozna~ene kao "biljke za znalce", a ne preti im nesigurnost da }e jednom postati obi~ne biljke, ako ni zbog ~ega drugog, onda stoga {to zimi zahtevaju toplotu, a to zavisi od elektri~ne energije ili drugih nezgoda. Zato "pahipodiofilija" nije, prijatelju, za one sa slabim srcem! Za neke su me|utim, upravo te te{ko}e posebno inspirativne, jer ko bi se bavio hobijem koji je svakom lako dostupan. Retkost gubi cenu ako postane obi~na. Stoga ne treba nikad omalova`avati selekcionare, jer bez fanatika odanih cilju, ve} bi mnoge retke biljke u zbirkama davno propale. Najnovije doba je iznudilo i potpuno novu delatnost - za{titu prirode. Posle po~etnog priliva importa do{lo je do naglog "zatvaranja vrata" i {okantnog obave{tenja o plja~kanju nekih lokalnih nalazi{ta, i o tom da predstoje dalja iz~eznu}a u kratkom roku pred plugovima i gra|evinskim ma{inama. Herbarski primerci su bili uvek slab nadomestak za gajenje `ivih biljaka. Zato se ~uvanje biljaka, koje `ive u javnim i privatnim zbirkama vi{e ceni nego gotov novac. Zato va`nost za {irenje nije samo obezbe|enje dugog `ivota na{eg hobija, ve} poznato i jako unutra{nje smirenje za one koji mu se posvete. Mogu}e je da }e jednog dana kru`iti cirkular sa popisom zbirki i navodima gde se koja retka vrsta nalazi i gde }e cvetati, da bismo mogli udesiti odgovaraju}e opra{ivanje. A tim "svadbenim spiskovima" }e doprinositi i odgajiva~i sukulenata! INDEX VRSTA I RODOVA * Adenium * Adenium obesum 11. * Adenium obesum ssp. obesum 12. * Adenium obesum ssp. oleifolium 13. * Adenium obesum ssp. swazicum 13. * Adenium obesum ssp. boehmianum 14. * Adenium obesum ssp. somaliense 14. * Adenium obesum ssp. socotranum 14. * Pachypodium * Pachypodium succulentum 23. * Pachypodium bispinosum 25. * Pachypodium namaquanum 26. * Pachypodium lealii 27. * Pachypodium lealii ssp.saundersi 29. * Pachypodium lealii ssp. lealii 29. * Pachypodium lamerei 29. * Pachypodium geayi 31. * Pachypodium rutenbergianum 32. * Pachypodium rutenbergianum ssp. rutenbergianum 32. * Pachypodium rutenbergianum v. meridionale 33. * Pachypodium rutenbergianum v. sofiense 33. * Pachypodium rosulatum 33. * Pachypodium rosulatum v. rosulatum 35. * Pachypodium rosulatum v. gracilius 35. * Pachypodium rosulatum v. horombense 36. * Pachypodium densiflorum 37. * Pachypodium densiflorum v. densiflorum 38. * Pachypodium densiflorum v. brevicalyx 38. * Pachypodium baroni v. baroni 39. * Pachypodium baroni v. windsorii 40. * Pachypodium ambongense 41. * Pachypodium decaryi 41. * Pachypodium brevicaule 42. SPISAK SLIKA sl. 1. Pribli`na ra{irenost porodice Adenium obesum (prema Lavranosu i Vorsteru) .............. (3.) sl. 2. Pribli`na ra{irenost roda Pachypodium (prema Lavranos, Perrier, Rauh, Vorster) ........ (4.) sl. 3. Adenium obesum - biljka iz zbirke ................................................................................ (5.) sl. 4. Adenium obesum - biljka u cvetu iz zbirke ........................................................... (6.) sl. 5. Pojednostavljen crte` koji osvetljava mehanizam opra{enja tu|im polenom pri izvla~enju rilice insekta ......................................................................................... (7.) sl. 6. Adenium obesum - biljka sa plodom iz zbirke .............................................................. (9.) sl. 7. Seme roda Adenium i Pachupodium ............................................................................ (9.) sl. 8. Adenium obesum, biljka iz zbirke, van vegetacionog perioda ..................................... (11.) sl. 9. Adenium obesum ssp. obesum .................................................................................... (12.) sl. 10. Adenium obesum ssp. oleifolium. Sadnice iz zbirke .................................................... (13.) sl. 11. Profili cvetova roda Pachypodium ............................................................................... (16.) sl. 12. Oblici rasta i cveta kod Adenia i Pachypodia .............................................................. (17.) sl. 13. P. lealii ssp. saundersii. Detalj biljke sa plodom ........................................................... (18.) sl. 14. Skupina pahipodiuma u zbirci ..................................................................................... (19.) sl. 15. Skupina Pachypodija u botani~koj zbirci u Hajdelbergu .............................................. (20.) sl. 16. Pachypodium succulentum. Willamore ......................................................................... (23.) sl. 17. Pachypodium succulentum. Sejanac ............................................................................ (24.) sl. 18. Pachypodium bispinosum. Sejanac sa cvetom ............................................................ (25.) sl. 19. Pachypodium namaquanum. Handspool ..................................................................... (26.) sl. 20. Pachypodium lealii ssp. saundersii. Sejanac ................................................................. (28.) sl. 21. Pachypodium lealii ssp. saundersii. Dve biljke iz zbirke ............................................... (28.) sl. 22. Pachypodium lamerei. Bararoka .................................................................................. (30.) sl. 23. Pachypodium geayi. Ju`ni Madagaskar ....................................................................... (31.) sl. 24. Pachypodium rutenbergianum. Sejanac iz zbirke ........................................................ (32.) sl. 25. Pachypodium rutenbergianum var. meridionale. Ampanopasy ................................... (33.) sl. 26. Pachypodium rosulatum var. gracilius. Isalo ................................................................ (34.) sl. 27. Pachypodium rosulatum var. gracilius. Iz zbirke .......................................................... (35.) sl. 28. Pachypodium rosulatum var. gracilius. Iz zbirke .......................................................... (36.) sl. 29. Pachypodium rosulatum var. horombense. Bareketa .................................................. (36.) sl. 30. Pachypodium densiflorum. Fianarantsoa ..................................................................... (37.) sl. 31. Pachypodium densiflorum. Fianarantsoa ..................................................................... (37.) sl. 32. Pachypodium densiflorum. Intremo ............................................................................. (38.) sl. 33. Pachypodium baronii var. windsorii ............................................................................. (39.) sl. 34. Pachypodium baronii var. windsorii. Iz zbirke .............................................................. (40.) sl. 35. Pachypodium decaryi ................................................................................................... (41.) sl. 36. Pachypodium brevicaule. Iz zbirke ............................................................................... (42.) sl. 37. Pachypodium brevicaule. Tsimbabaja .......................................................................... (43.) SADR@AJ PREDGOVOR UVOD Porodica APOCYNACEAE ....................................................................... (1.) Sukulentni predstavnici ....................................................................... (1.) Citologija ........................................................................................... (2.) Ra{irenost .......................................................................................... (2.) DEO PRVI - A D E N I U M Izgled biljaka ................................................................................................ (5.) Cvetovi .......................................................................................................... (6.) Opra{ivanje .................................................................................................. (8.) Plodovi i semenje ........................................................................................ (8.) Nala`enje i kori{}enje u domovini .......................................................... (10.) Istorija ......................................................................................................... (10.) Klju~ za odre|ivanje podvrsta Adenium obesum ............................... (10.) DEO DRUGI - P A C H Y P O D I U M Izgled rastinja ............................................................................................. (15.) Cvetovi ....................................................................................................... (15.) Plodovi i seme ........................................................................................... (18.) Nala`enje i upotreba u domovini ............................................................ (18.) Klasifikacija i razvoj .................................................................................. (19.) Istorija ......................................................................................................... (20.) Klju~ za odre|ivanje vrsta roda Pachypodium .................................. (21.) Afri~ke vrste pahipodija ............................................................................ (23.) Madagaskarske vrste pachypodia ............................................................ (29.) GAJENJE Gajenje ....................................................................................................... (44.) Razmno`avanje .......................................................................................... (46.) Reznice od stabla ............................................................................. (46.) Reznice iz korena ............................................................................ (46.) Kulture tkiva .................................................................................... (46.) Kalemljenje ...................................................................................... (47.) Zasejavanje semena ......................................................................... (47.) POGOVOR ............................................................................................................. (48.) INDEX VRSTA I RODOVA .................................................................................. (49.) SPISAK SLIKA ....................................................................................................... (50.) ?? UVOD 8 Gordon D. Rowley ADENIUM I PACHYPODIUM DEO PRVI - ADENIUM DEO DRUGI - PACHYPODIUM GAJENJE POGOVOR 52 Gordon D. Rowley ADENIUM I PACHYPODIUM